U petak 8. rujna 2023. je u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec otvorena prva izložba nakon višemjesečne stanke zbog radova na obnovi palače Zrinski – izložba TRASH ART. Riječ je o specifičnom postavu u okviru brojnih događanja osmog međunarodnog Zrinski Art Festivala, koji se od 7. – 9. 9. 2023. održavao na različitim lokacijama u Čakovcu: na Trgu Republike, Centru za kulturu, Maloj sceni “Vinko Lisjak” i Muzeju Međimurja Čakovec.

Originalnim radovima na TRASH ARTU se predstavilo više autora: Petja Kolenko, Mirjana Klobučarić, Filip Novak, Iva Ružić, Beno Artnak, Pia Vinka Klaić, Korana Gjalski Filipović, Vesna Špoljar, Maja Horvat, Arpad Slančik, Damir Klaić, Doris Kraljić, Brane Širca, Ivana Mrčela, Blanka Klaić, Mirjana Drempetić Hanžić, Nives Kocijan, Mario Golenko, Ljubomir Cota i Dado Kovačević.

Prisutnu publiku pozdravila je ravnateljica MMČ-a Maša Hrustek Sobočan, uvodnu riječ održao je umjetnički direktor festivala Damir Klaić-Ključ, a samu izložbu predstavila je glavna kustosica izložbe i likovna kritičarka mr. sc. Branka Hlevnjak. Među ostalim, Hlevnjak je istaknula:

“Zrinski art festival jedna je od najvitalnijih međunarodnih manifestacija koje se održavaju u Čakovcu već osmu godinu za redom. Manifestacija objedinjuje umjetnost i kulturu u medijima svih vrsta koje ostvaruju hrvatski umjetnici i međunarodni gosti. Njihov izbor prošao je selekciju koja se rukovodila željom organizatora da ovogodišnja naslovna tema bude Trash Art - aktualan pokret na međunarodnoj umjetničkoj i kulturnoj sceni. Pokret Trash art na koji se oslanja VIII. Zrinski art festival zove umjetnike na buđenje savjesti društva. Trash art računa s brut-artom, humorom i zabavom, kao i borbenom ironijom kojom se suprotstavlja društvu koje nudi novi prostor cripto-artu i stvaranju virtualnog svijeta nematerijalnosti, robotizaciji i otuđenosti. Spašavajmo oceane, očistimo svoju okolinu od smeća – stvorimo od smeća umjetnost! Taj poziv umjetnicima na reciklažu, da od svega okolnog bačenog viška stvore art traje već posvuda u svijetu! Da papirima, plastici, krpama, nepovratnim bocama, metalu itd. daju novi smisao, novu vrijednost. Još od vremena Pop-arta šezdesetih godina 20. stoljeća umjetnici su osvješćivali društvo i upozoravali na galopirajuće stanje pretjerane proizvodnje i bacanja nepopravljivih predmeta i goleme količine ambalaže. Manifestacija Zrinski art festival se održava na više lokacija u gradu Čakovcu te ove godine gostuje i u Starigradu na Hvaru. Tradicionalno jedna od lokacija festivala je i Muzej Međimurja Čakovec. U muzejskogalerijskom prostoru izlaže 31 autor koji svojim radovima dotiču pitanje reciklaže, kičenosti ironije i humora. Pritom bez pretenzija da sugeriraju više od onog što publika sama uočava, ipak nastoje osnažiti kolektivnu svijest o tome da je Zemlja mjesto ugroženo nasiljem nad prirodom, smećem, pesticidima i manipulacijom ljudi koje odgaja u prekomjerne potrošače namećući im „globalizacijom“ oblike nekulture i neukusa te otuđenje od izvornih individualnih i nacionalnih vrijednosti. Umjetnici ništa ne nameću, tek nuđaju spoznaju druge realnosti”.

Izložba TRASH ART može se besplatno u Muzeju Međimurja Čakovec razgledati do 24. rujna ove godine.

Pridružite nam se na kreativnoj radionici izrade origamija!
Datum: Četvrtak, petak i subota 07., 08. i 09.09.2023 (tri radionice)
Vrijeme: 16 sati
Lokacija: Atrij Starog grada (Muzejsko-informativni centar MIC), Muzej Međimurja Čakovec
Radionica je besplatna za sve polaznike.
Voditelj radionice: Mario Golenko

Neovisno o tome jeste li origami početnik ili već imate iskustva s ovim predivnim japanskim umijećem, naša radionica prilagođena je svim razinama znanja i svim uzrastima. Iskusni origami umjetnik će vas voditi korak po korak kroz proces stvaranja čarobnih figura od papira. Sve što trebate ponijeti je želja za stvaranjem.

Svi potrebni materijali će biti osigurani od strane organizatora.

Molimo vas da se prethodno prijavite putem e-maila na zrinskiart@gmail.com kako bismo osigurali dovoljno materijala za sve sudionike. Prijaviti se možete do 06.09.2023., no imajte na umu da je broj mjesta ograničen.

Radujemo se vašem dolasku i zajedničkom kreativnom putovanju!

Za dodatne informacije slobodno nas kontaktirajte.

Mjesto događanja: Izložbeni salon Muzeja Međimurja Čakovec
Vrijeme trajanja izložbe: 8. 09. – 24. 09. 2022.
Otvorenje: Petak, 8.09.2022. u 19.00 h
Kustos izložbe: Branka Hlevnjak

Zrinski art festival jedna je od najvitalnijih međunarodnih manifestacija koje se održavaju u Čakovcu već osmu godinu za redom. Manifestacija objedinjuje umjetnost i kulturu u medijima svih vrsta koje ostvaruju hrvatski umjetnici i međunarodni gosti. Njihov izbor prošao je selekciju koja se rukovodila željom organizatora da ovogodišnja naslovna tema bude Trash Art - aktualan pokret na međunarodnoj umjetničkoj i kulturnoj sceni. Pokret Trash art na koji se oslanja VIII. Zrinski art festival zove umjetnike na buđenje savijesti društva. Trash art računa s brut-artom, humorom i zabavom, kao i borbenom ironijom kojom se suprotstavlja društvu koje nudi novi prostor cripto-artu i stvaranju virtualnog svijeta nematerijalnosti, robotizaciji i otuđenosti. Spašavajmo oceane, očistimo svoju okolinu od smeća – stvorimo od smeća umjetnost! Taj poziv umjetnicima na reciklažu, da od svega okolnog bačenog viška stvore art traje već posvuda u svijetu! Da papirima, plastici, krpama, nepovratnim bocama, metalu itd. daju novi smisao, novu vrijednost. Još od vremena Pop-arta šezdesetih godina 20. stoljeća umjetnici su osvještavali društvo i upozoravali na galopirajuće stanje pretjerane proizvodnje i bacanja nepopravljivih predmeta i goleme količine ambalaže.

Manifestacija Zrinski art festival se održava na više lokacija u gradu Čakovcu te ove godine gostuje i u Starigradu na Hvaru. Tradicionalno jedna od lokacija festivala je i Muzej Međimurja Čakovec. U muzejsko-galerijskom prostoru izlaže 31 autor koji svojim radovima dotiču pitanje reciklaže, kičenosti ironije i humora. Pritom bez pretenzija da sugeriraju više od onog što publika sama uočava, ipak nastoje osnažiti kolektivnu svijest o tome da je Zemlja mjesto ugroženo nasiljem nad prirodom, smećem, pesticidima i manipulacijom ljudi koje odgaja u prekomjerne potrošače namećući im „globalizacijom“ oblike nekulture i neukusa te otuđenje od izvornih individualnih i nacionalnih vrijednosti. Umjetnici ništa ne nameću, tek nuđaju spoznaju druge realnosti.

mr. sc. Branka Hlevnjak, povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka i kustosica izložbe

Autori - izlagači:

Grupa BKBF - Bober Kunst Bildhauer Fabrik
Nedim Hadži-Ahmetović Mafa
Robert Jurak
Izidor Zadravec
Naziv instalacije "PEGASUS JUNKERS P-JU 1922"
Lokacija: Centar grada Čakovca

Grupa ARTHESSIS
Jadranka Štrbić Krstićević
Karin Grenc
Velebit Restović
Marinko Jelača
Jakša Matošić
Petja Kolenko
Mirjana Klobučarić
Filip Novak
Iva Ružić
Beno Artnak
Pia Vinka Klaić
Korana Gjalski Filipović
Vesna Špoljar
Maja Horvat
Arpad Slančik
Damir Klaić
Brane Širca
Ivana Mrčela
Blanka Klaić
Murjana Drempetić Hanžić
Nives Kocijan
Ljubomir Cota
Dado Kovačević

Strip art:
Davor Schunk
Vanda Čižmek

Origami art:
Mario Golenko

U dvije godine rada 'Riznicu Međimurja' posjetilo je preko 50.000 posjetitelja.

U srcu samog grada Čakovca smjestio se Muzej Međimurja, koji pored palače Starog grada posjetiteljima nudi i razgledavanje Muzeja nematerijalne baštine Riznicu Međimurja, posvećenu čuvanju, istraživanju i promicanju bogate kulturne baštine najsjevernije županije. S radom je počela upravo na današnji dan, 9. srpnja 2021. godine, u okviru manifestacije „Noć Riznice Međimurja”, nakon opsežnog i hvalevrijednog projekta rekonstrukcije i revitalizacije fortifikacijske palače u novi muzej. Obnova i opremanje trajali su gotovo četiri godine, no prve ideje o samom pokretanju projekta rodile su se mnogo ranije.

- O samom se projektu dugo vremena promišljalo prije nego što se uopće krenulo u njegovu realizaciju, još za vrijeme bivšeg ravnatelja Muzeja Međimurja mr.sc. Vladimira Kalšana, koji je pokrenuo inicijalne dogovore i inicijalni projektni zadatak, zajedno s Međimurskom županijom, REDEA-om i Turističkom zajednicom Međimurske županije. Projekt je napisan još za vrijeme njegovog ravnateljstva, a u samom pisanju sudjelovalo je niz ključnih institucija od Muzeja Međimurja, Međimurske županije, Turističke zajednice i REDEA-e. Riječ je o zaista opsežnom projektu na 1700 stranica, od čega se samo 700 stranica odnosi na financijsku konstrukciju. Nakon pisanja slijedilo je gotovo godinu dana neizvjesnosti i čekanja hoće li projekt proći na strukturnim fondovima ili neće. Na sreću, projekt je dobio zeleno svijetlo. U međuvremenu je gospodin Kalšan otišao u mirovinu te sam ja preuzela ravnateljstvo i vođenje projekta, rekla nam je ravnateljica Muzeja Međimurja Maša Hrustek Sobočan te nastavila - Kad je projekt odobren i krenuli su građevinski radovi pred nama je još uvijek bio veliki zadatak – izrada muzeološkog koncepta same Riznice, odnosno definiranje kako će sam muzejski prostor izgledati. Pored mene, kao ravnateljice, u izradi koncepta bile su uključene viša kustosica Ana Šestak voditeljica povijesnih zbirki i viša kustosica Janja Kovač, voditeljica Etnografskog odjela. Razrada muzeološke koncepcije izgleda stalnog postava koja se proteže na dva kata Riznice trajala je preko godinu dana te je uključivala rad s arhitektima i dizajnerima. Dok se radilo na razradi nove koncepcije, paralelno su se vani odvijali teški građevinski radovi. Kako je riječ o zaista staroj zgradi koja desetljećima nije obnavljana susretali smo se sa situacijama gdje je bila narušena i statika samog središnjeg bastiona, no sve je uspješno riješeno. Potvrdio nam je to petrinjski potres koji je zahvatio i naše područje, a u kojem nisu zabilježena nikakva oštećenja na Riznici Međimurja, za razliku od palače Starog grada koja je pod konstruktivnom obnovom.

Kako i sam naziv projekta govori, pored rekonstrukcije naglasak je stavljen i na revitalizaciju samog kompleksa.

- Plan je bio da se revitalizira kompletna fortifikacija i da se, ne samo obnovi pa da onda stoji neiskorištena, nego da joj se podari nova namjena, da objekt zaživi i da se postigne održivost kulturne baštine. U skladu s time novi je kompleks dobio novu namjenu, i muzejskih prostora, ali i kafića, što mislim da je bio pun pogodak. Lokacija zaista živi, i zahvaljujući restoranu smještenom u palači Starog grada, ali i zahvaljujući brojnim manifestacijama, izložbama, radionicama te samim posjetiteljima. Zaista se na ovom prostoru vidi ta živost i „mooving“, istaknula je Hrustek Sobočan.

Rast posjećenosti od 134% godišnje

Otvorenjem Riznice povećao se i broj posjetitelja Muzeja, što je rezultat atraktivnosti odličnog postava Riznice, ali i vrijednog rada muzejskih djelatnika.

- Jako smo zadovoljni posjećenošću Muzeja. Od otvorenja Riznice posjećenost je porasla za 134% godišnje. Prije otvorenja Riznice posjećenost je iznosi oko 10 000 do 11 500 posjetitelja godišnje, dok smo u prvoj godini rada Riznice, znači od otvorenja u srpnju 2021. do iduće godine u srpnju zabilježili 23.910 posjetitelja Muzeju Međimurja Čakovec, a od srpnja 2022. do srpnja 2023. godine 26.600 posjetitelja, najviše zahvaljujući Riznici Međimurja. Trenutno je i najveći dio stalnog postava u palači Starog grada skinut zbog građevinskih radova na statičkoj sanaciji palače, tako da većina građana posjećuje Riznicu, pripomenula je naša sugovornica te dodala da muzejski djelatnici marljivo surađuju s lokalnom zajednicom, obrazovnim institucijama, udrugama i kulturnim društvima.

- Kontinuirano provodimo našu izložbenu djelatnost koja se zbog radova na palači Starog grada sada preselila u multimedijalnu dvoranu Riznice. Stalno se održavaju radionice s djecom, idući tjedan nam kreće „Ljetna muzeologajnica” za djecu koja su doma na praznicima, održavamo promocije knjiga, održavaju se konferencije i seminari, iznajmljujemo multimedijalnu dvoranu za kulturna događanja. Tako da mogu reći da se puno radi i da smo dosta ažurni, izuzev atrija koji ove godine nije u funkciji zbog radova na konstrukcijskoj obnovi palače Starog grada, rekla je ravnateljica.

Nakon priznanja struke, kandidatura za europsku nagradu

Godinu dana nakon otvorenja u Riznicu Međimurje stiglo je hvalevrijedno priznanje. Hrvatsko muzejsko društvo dodijelilo je Godišnju nagradu u kategoriji realiziranih stalnih postava upravo Muzeju Međimurja Čakovec za Muzej nematerijalne baštine Riznica Međimurja.

- To nam je veliko priznanje i čast, naročito jer dolazi od struke. Ocjenjivao se i stručni dio, ali i naša sposobnost same prezentacije. Mlađa smo ekipa, od 30-ak i 40-ak godina, i Riznica Međimurja nam je bila prvo iskustvo rada na velikom stalnom postavu te smo se lako mogli 'poskliznuti'. No, struka nas je priznala, pohvalila da smo odradili zaista dobar posao, što nam je dodatna potvrda da smo na dobrom putu i da tim smjerom možemo nastaviti i dalje. Za dobivanje takvog priznanja nije bila mala konkurencija među muzejima u Hrvatskoj, a posebno mi je drago da je nakon priznanja Riznicu posjetio pun autobus muzealaca, među kojima je bilo i renomiranih imena te dugogodišnjih članova Hrvatskog muzejskog društva. Proveli su ovdje nekoliko sati te nas i na licu mjesta pohvalili i preporučili, rekla nam je ravnateljica Muzeja te otkrila da je ljestvica u osvajanju priznanja podignuta još više.

Naime, Riznica Međimurja kandidirana je za Europski muzej godine, odnosno nagradu EMYA (European Museam of the Year Award), koju svake godine dodjeljuje Europski muzejski forum pod pokroviteljstvom Vijeća Europe te se smatra najvažnijom godišnjom nagradom u europskom muzejskom sektoru.

- Riznica Međimurja kandidirana je za nagradu EMYA. Neki dan nam je u posjetu bila sutkinja ocjenjivačkog žirija, koja je došla na lice mjesta ocjenjivati naš muzej i razgovarati s nama. Provela je ovdje nekih šest sati i imala je zaista puno pitanja. Naravno da se nadamo ulasku u finale za Europsku muzejsku nagradu, dok će se proglašenje održati u Portugalu u svibnju 2024. godine, dodala je.

Suvremeno opremljen muzej

U opremanju novog stalnog postava Riznice maksimalno su se koristile mogućnosti novih tehnologija, poput 3D mappinga, hologramskih prikaza, multimedijskih ekrana i prikaza, 4D tehnologije doživljaja vibracija, zvukova i svjetlosnih efekata te raznih aplikacija.

- Riznica Međimurja ima i predmete koji se mogu samo razgledavati, ali naglasak je stavljen na nove tehnologije. Želja nam je bila da se novim tehnologijama približimo suvremenoj mlađoj publici, a ne da samo imamo izložene predmete u vitrinama i legende s opisom, kao kod klasičnog muzeja. Mlađe generacije ipak su naučene na primanje više digitalnih sadržaja, brže izmjenjivanje informacija i više vizualne prezentacije. Riznica je kombinacija i izloženih predmeta i pisanih tekst, a opet sve je popraćeno videom ili dodatnim aplikacijama koje se mogu listati na multimedijalnom kiosku. Naravno, nudimo i dodatni pisani materijal, ali u digitalnom obliku za sve one koje nešto dublje zanima određena tema. Također, projiciraju se i videofilmovi o nositeljima pojedinih vještina i umijeća, što nam je vrlo dragocjen materijal. Tako da mislim da smo zadovoljili sve standarde, i predmetno, opisno, digitalno, moderno, kreativno..., naglasila je Hrustek Sobočan.

Ključna podrška osnivača - Međimurske županije

Muzej Međimurja Čakovec je muzej regionalnog tipa čiji je osnivač Međimurska županija, stoga im je u realizaciji projekata, kao i njihovoj pripremi izuzetno bitna podrška Međimurske županije, ali i županijskih institucija.

- S Međimurskom županijom imamo jako dobar odnos te bez podrške župana Matije Posavca ne bi mogli realizirati projekt Riznice Međimurja. Jer, ipak, riječ o projektu financijski teškom 5,5 milijuna eura, a koji je bio sufinanciran od 85%, te je trebalo iznaći preostalih 15%, odnosno gotovo milijun eura za njegovu realizaciju. Moram naglasiti i odličnu suradnju sa županijskim stručnim službama, naročito oko provođenja postupka javne nabave, pri čemu nam je puno pomogla pročelnica Upravnog odjela za proračun i javnu nabavu Anita Strniščak. Uživamo i veliku podršku županijskih institucija, kao što je REDEA na čelu s ravnateljicom Sandrom Polanec Marinović, te Turističke zajednice Međimurske županije čiji direktor Rudi Grula je odradio lavovski dio posla oko same promocije projekta Riznice. Za razliku od nekih krajeva u kojima nema baš puno sluha u politici za kulturu, mislim da se sa županom Posavcem ta situacija korjenito promijenila. Mlađa je osoba, putuje po Europi, obilazi muzeje, i sam kao roditelj zna što bi jedan muzej morao ponuditi djeci da bi bio zanimljiv, tako da je s njegovim dolaskom došlo do smjene političara koji razumiju da je ulaganje u kulturnu baštinu istovremeno i ulaganje u turizam i gospodarstvo, naglasila je naša sugovornica te najavila niz novih projekata.

Niz projekata u pripremi

I dok Riznica Međimurja uspješno djeluje već pune dvije godine, u Muzeju Međimurja se aktivno radi na osmišljavanju i realizaciji novih projekata.

- U tijeku je konstruktivna obnova dvaju krila palače Starog grada, SI i SZ, koja do sada nisu bila statički sanirana, a stradala su u petrinjskom potresu. Sredstava potrebna za obnovu namaknuli smo iz europskih fondova. Želja nam je u tom dijelu osmisliti novi stalni postav palače Starog grada kako bi sve one lijepe predmete koje čuvamo na našem arheološkom, povijesnom, kulturno-povijesnom i etnografskom odjelu, a tiču se zavičajne baštine samog Međimurja, a koji datiraju već od 5. stoljeća prije Krista, predstavili javnosti. No, još smo daleko do toga. Nakon konstruktivne obnove moramo osigurati sredstva za završne obrtničke radove, zatim za projekt same muzeološke koncepcije novog stalnog postava i tek onda za samo opremanje. Želja nam da u palaču Starog grada ugradimo i lift, kako bi bio olakšan pristup osobama s invaliditetom, potrebno je obnoviti i kotlovnicu te se prilagoditi novim standardima energetske učinkovitosti. Tako da nas očekuje još puno posla, vjerojatno od nekoliko godina, no to je smjer kojim se krećemo. Pored same palače potrebno je obnoviti i parkiralište te dio bedema prema Zrinsko-frankopanskoj ulici. Također, na natječaj za energetsku obnovu prijavili smo zgradu Memorijalne zbirke Ladislava Kralja Međimurca, a u pregovorima smo i s Općinom Šenkovec o obnovi kapelice sv. Jelene, otkrila nam je ravnateljica Hrustek Sobočan daljnje planove.

- U pripremi su i razne izložbe. Viša kustosica Ana Šestak priprema veliku izložbu na temu Gradske kavane obitelji Legenstein, s obzirom da je u prosincu ove godine 100. obljetnica rođenja Lili Čaki Legenstein. Viša kustosica Janja Kovač priprema izložbu o lončarstvu u Međimurju, viša kustosica Branka Marciuš radi na vrlo zanimljivoj izložbi o mamutu u Međimurju čije se kosti čuvaju u našem Muzeju. Također, iduće godine nas čeka i 70. obljetnica Muzeja, tako da će 2024. biti velika godina za nas. U dogovorima smo s Gradskim muzejem Varaždin i Hrvatskim povijesnim muzejem o pripremama za veću izložbu povodom ove značajne obljetnice. Paralelno je u pripremi i izdavanje monografije Starog grada Čakovec, povodom te obljetnice. Na natječaj Interreg prijavili smo i nastavak projekta „Living castles – mreža živih dvoraca”, u suradnji s Gradskim muzejem Varaždin, Muzejem hrvatskog Zagorja te slovenskim partnerima, gdje bi naglasak i dalje bio na obitelj Zrinski, ali i pokretanje novih manifestacija, dodala je.

Ljubav prema zavičajnoj baštini

No, svega toga ne bi bilo da nije ljubavi prema zavičajnoj baštini, otkriva nam ravnateljica Maša, diplomirana povjesničarka umjetnosti i profesorica povijesti umjetnosti te ruskog jezika i književnosti. Nakon niza godina kao kustosica muzeja, krajem 2016. godine imenovana je vršiteljicom dužnosti, da bi u ožujku 2017. godine, nakon raspisivanja natječaja, bila izabrana za ravnateljicu Muzeja, a potom 2021. godine ponovo potvrđena na novo četverogodišnje razdoblje.

- Volim Stari grad i raditi u Muzeju. Tu se osjećam kao svoj na svome. Dobra smo ekipa, mlada, vrijedna i puna ideja, otkriva nam ova rođena Čakovčanka.

- Brojni građani s nama rado podijele svoja sjećanja vezano uz Stari grad, mnogi su emotivno vezani, i drago mi je vidjeti kad pomno prate sve što se događa unutar zidina ili pak realizaciju svakog projekta. Tako i treba biti, jer Stari grad je srce našeg Čakovca i ljudi drže do njega, pa tako i ja. Stalo mi je da ne propada, već da što više zaživi, da se u njemu održavaju izložbe i manifestacije, te da bude centralno mjesto okupljanja umjetnika, povjesničara, etnologa, arheologa, ali i brojnih udruga i nositelja tradicijskih vještina. Stoga i puno pažnje pridajemo onim najmlađima za koje provodimo brojne radionice i predavanja kako bi tu ljubav prema zavičajnoj baštini prenijeli iza mlađe generacije, poručila je za kraj.

Piše: Marijana Horvat, Izvor: e-Medjimurje

U tjednu od 17. do 21. srpnja 2023. godine (od ponedjeljka do petka) Muzej Međimurja Čakovec organizira zanimljive dječje radionice za vrijeme ljetnih praznika.

Pod zajedničkim naslovom, Ljetna Muzeologajnica – 5 za 5, svaki će se dan održati jedna tematska radionica prema rasporedu:

1. ponedjeljak, 17. srpnja 2023., 11 – 12.30 h:
Licitarsko srce (voditelj: Ines Virč)

2. utorak, 18. srpnja 2023., 11 – 12.30 h:
Legenda o zmaju Pozoju (voditelj: Ines Virč)

3. srijeda, 19. srpnja 2023., 11 – 12.30 h:
Heraldika (voditelj: Ines Virč)

4. četvrtak, 20. srpnja 2023., 11 – 12.30 h:
Ljetni maskenbal (voditelj: Ines Virč)

5. petak, 21. srpnja 2023, 11 – 12.30 h:
Kinč (voditelj: Čuvarica međimurske baštine)

Sve radionice održat će se u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja. Radionice su namijenjene djeci od 6 do 12 godina.

Cijena 5 radionica je 15 eura.

Prijave se primaju na e-adresu:
ines.virc@mmc.hr

Međimurska popevka, stoljetna je baština hrvatskoga sjevera, a kao tradicionalni oblik pjevanja ovog dijela Hrvatske, uvrštena na UNESCO-ovu reprezentativnu listu nematerijalnih kulturnih dobara čovječanstva, zahvaljujući generacijama ljudi koji su pjevajući pjesme uspjeli sačuvati ovaj tradicijski glazbeni izričaj od zaborava.

Ministrica kulture i medija Republike Hrvatske Nina Obuljen Koržinek je na prigodnoj svečanosti održanoj 2. lipnja 2023. godine u zgradi Scheier u Čakovcu dodijelila povelje zaslužnima za uvrštenje međimurske popevke 2018. godine u Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a. Povelje su dodijeljene: Međimurskoj županiji, Muzeju Međimurja Čakovec, Zajednici hrvatskih kulturno-umjetničkih udruga Međimurske županije, Općini Sveti Juraj na Bregu, Kulturno-umjetničkoj udruzi Seljačka sloga Nedelišće te Udruzi Matapur. Iza ovih imena nalaze se brojni ljudi koji su predano radili na priznanju međimurske popevke i koji su taj veliki posao iznijeli kao pobjednici.

Prigodne govore održali su međimurski župan Matija Posavec i čakovečka gradonačelnica Ljerka Cividini, a skupu se potom obratila i sama ministrica, čestitajući svima koji čuvaju i njeguju međimursku baštinu te ju revno prenose na buduće naraštaje.

Ispred nagrađenih zahvalu je uputio predsjednik Zajednice hrvatskih kulturno umjetničkih udruga Međimurske županije Dejan Buvač naglasio je ponos i zahvalnost prema svim sudionicima ovog zahtjevnog procesa te pročitao divno pismo pokojne Tete Lize, najpoznatije izvođačice i promotorice međimurske popevke izvan granica našega kraja.

Narodne pjesme u Međimurju nazivaju se popevkama i prava su riznica glazbenog, kulturnog i povijesnog nasljeđa našega kraja jer su u stihovima neznani pučki pjesnici opjevali događaje, osobe i vjerovanja u razdoblju od ranoga srednjega vijeka do danas. Popevke pamte stoljeća i prenose priče o životu iz davnine.

Popevke su se prenosile usmeno, među siromašnim pukom i rijetko su bile zapisivane. Prvi zapisani tekst pjesme potječe iz 13. stoljeća i danas je to jedna od najpoznatijih kajkavskih pjesama, „Narodil nam se kralj nebeski“. Najviše pjesama zapisano u 19. i 20. stoljeću kad su ih počeli zapisvati Milan Rešetar, Josip Široki, Božidar Širola, Milovan Gavazzi i Vinko Žganec.

Svečanosti dodjele povelja Ministarstva kulture i medija,uz ministricu i suradnike, prisustvovali su brojni visoki uzvanici među kojima i glavna tajnica Hrvatskog povjerenstva za UNESCO Rut Carek, pročelnica Konzervatorskog odjela u Varaždinu Vesna Pascuttini Juraga, brojni predstavnici kulturno umjetničkih udruga, kulturnih ustanova kao i brojni pojedinci koji su svojim potpisom dali potporu nominaciji međimurske popevke na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva.

Međimursku popevku vrhunskim izvedbama uzvanicima su dočarali Neven Kolarić, članovi KUD-a Novakovec, Tamara Korunek i Marko Žerjav, te Cecilija Merkač Hodopisk.

Izvor: Međimurska županija

Mjesto događanja: Multimedijalna dvorana Riznice Međimurja, Trg Republike 7, 40 000 Čakovec

Vrijeme trajanja izložbe: 29.6. – 20.8. 2023.

Otvorenje: četvrtak, 29. 6. 2023. u 18.00 h

Kustos izložbe: Dunja Horvat Weitner

Izložba je dio programa „13. umjetničke kolonije u Štrigovi“. Ovogodišnja tema izložbe je suradnja među umjetnicima koja prikazuje autorske radove scenografa Žorža Draušnika viđene kroz objektiv fotografa Mire Martinića. Fotografije s trinaest različitih kazališnih predstava pružaju uvid u artistički senzibilitet obojice autora, koji više od dvadeset godina surađuju na brojnim kulturnim projektima, a jednako toliko se i privatno poznaju i druže. Upoznali su se na likovnoj koloniji u Hrvatskoj Kostajnici 2000. godine preko zajedničkog prijatelja, slikara Davorina Radića, koji je s Draušnikom i nekolicinom drugih slikara nedugo prije toga osnovao umjetničku grupu Contra. Otprilike se tada Martinić uključio u rad grupe i postao njezin službeni fotograf, a suradnja s Draušnikom s godinama se proširila i izvan okvira Contre pa dvojac i danas uspješno surađuje na realizacijama brojnih koncerata, izložbi, predstava, likovnih monografija i kataloga.

Miro Martinić je rođen 1967. godine u Zagrebu. Svoju ljubav prema fotografiji otkrio je još kao dječak, a cijeli svoj radni vijek proveo je kao samostalni profesionalni fotograf. Snima promotivne materijale za brojne domaće tvrtke, dokumentira razne manifestacije, bavi se i portretnom fotografijom i fotografijom hrane, a osobito se profilirao kao fotograf arhitekture. Osim primijenjene fotografije, bavi se i umjetničkom fotografijom, ponajviše intimističkog predznaka, u kojoj prednjače motivi iz prirode, ali nije mu strano ni bilježenje zanimljivih scena iz svakodnevnog života grada, koji u Martinićevu oku uvijek teče po mjeri čovjeka. Majstor je detalja pa na fotografijama često punu pažnju posvećuje samo jednom izoliranom motivu. S druge strane, privlače ga i totali pejzažnih vizura, smireni i snoviti, koji slave tihu ljepotu i postojanost prirode. Veliku ulogu u njegovu izričaju igra trenutak te često snima spontano, bez namještanja. Martinićeva fotografija odraz je njegove osobnosti, opuštene, suradljive i nježne, a njegova djela odišu osjećajem prirodne ravnoteže, harmonije i blagostanja. U profesionalnim angažmanima maksimalno je posvećen zadovoljstvu naručitelja, a osobne preferencije nenametljivo stavlja u službu zadatka.

Drugi dio tandema čini Žorž Draušnik (Zagreb, 1965.), glazbenik i scenograf, urednik knjiga, pokretač i organizator, go-getter, čovjek neiscrpne energije koja pomiruje i kreativno i operativno djelovanje. U dvadesetak godina bavljenja scenografijom Draušnik je dobio brojna priznanja struke, a njegove predstave igrale su ne samo na domaćim pozornicama nego i u zemljama regije te u Albaniji, Portugalu i Velikoj Britaniji. Njegov put prema scenografiji započeo je kombinacijom rada u orkestru HNK u Zagrebu i interesom za likovnu umjetnost, a zanat je učio iz svih mu dostupnih izvora: od scenografa koji su radili u HNK, od majstora u radionicama kazališta, od velikih svjetskih uzora kao i iz literature. Prema vlastitim riječima, nema posebnih uzora, nego svoj rad smatra produktom učenja i iskustva te proučavanja dramaturškog predloška i – unutar tehničkih i financijskih mogućnosti – odgovaranja na zahtjeve koje predložak postavlja.

Draušnikove scenografije mogu se opisati kao minimalističke, s manjim brojem rekvizita koji gotovo da imaju simboličku funkciju: puni su značenja kako bi efikasno odredili prostor u kojem se scena odigrava. Evidentan je i njegov razvijen osjećaj za prostor pozornice, jasno definiran arhitektonskim elementima koji su često modularni i višenamjenski. Pozornica kod Draušnika prije svega mora biti funkcionalna pa je namjerno čini prozračnom kako bi ostavio dovoljno prostora za kretanje izvođača, a dodatno je oblikuje maštovitim osvjetljenjem, izraženim kolorizmom (kada to odgovara zahtjevima predstave) te snažnim smislom za ritam. Njegov istančan osjećaj za cjelinu navodi ga da tijesno surađuje s dizajnerom svjetla i kostimografom u izgradnji vizualno atraktivnih i koherentnih scenskih slika.

Od petnaest scenografija pokazanih na izložbi, svaka ima specifičnu atmosferu ovisno za kakav je komad rađena. Tako je, primjerice, Bastien i Bastienne (2022.) lepršava ljubavna opera postavljena u veseli ambijent intenzivnih boja. Dnevnik Anne Frank (2020.) sušta je pak suprotnost prethodnoj. U njoj tamna, gotovo prazna pozornica na kojoj centralno mjesto zauzima ormar istovremeno sugerira samoću i tragediju Anine sudbine i nedvosmisleno aludira na skučenost života u zatočeništvu. Predstava za djecu Puž (2016.) scenografskije u potpunosti zasnovana na ingeniozno konstruiranom modularnom spiralnom elementu koji asocira na puževu kućicu, a tijekom predstave se preslaguje u stubište, šumsku vegetaciju ili učionicu sa stolom i stolcem. Konačno, balet Proces (2009.), baziran na sumornu Kafkinu djelu, ozbiljan je komad koji propituje duševna stanja čovjeka pa je i pozornica do maksimuma ogoljena i zatamnjena. Nosioci predstave su plesači, čiji bijeli kostimi snažno kontrastiraju s okolnom tamom, te svjetlo i dimni efekti, koji potenciraju mističan ton predstave. Već ovih nekoliko primjera zorno pokazuju koliko je Draušnik svestran i inventivan scenograf i koliko tankoćutno proučava djela na kojima radi, stavljajući se potpuno u službu literarnog predloška.

Gledano iz pozicije fotografa, snimanje kazališnih predstava predstavlja posebnu poslasticu, ali i posebnu odgovornost. S jedne strane, scenski prizor sam je po sebi visoko estetizirana umjetnička činjenica koja pruža bezbroj mogućnosti za okidanje dobrih fotografija. S druge strane, iako aranžirana, predstava po svojoj prirodi nije statična, nego se ponaša kao pokretna trodimenzionalna slika koja u svakom trenutku otvara drukčiji pogled na scenu. Stoga se Martinićevo umijeće ogleda u sposobnosti da u stvarnom vremenu odluči na koji će način pristupiti događajima na sceni i koji će neponovljivi trenutak predstave, kao svojevrsnu sliku u slici, „uhvatiti“ i ovjekovječiti za budućnost. Njegova je najveća odgovornost da predstavu efektno prenese u fotografski medij vodeći se ne samo osobnim afinitetima nego i pravilima struke. Osim što prati glumačke izvedbe, on pomno razmatra i kompoziciju, osvjetljenje, kutove i druge tehničke aspekte kako bi istaknuo željeni narativ ili emocije. Pritom mu scenografija služi kao vizualni temelj: njezine boje, teksture, linije i atmosfera tvore podlogu za ukupni vizualni dojam fotografije, u čijem centru uvijek stoje glumci kao nezamjenjivi stupovi kazališne umjetnosti. Vidljivo je to, primjerice, u njegovim skladnim i simetričnim totalima pozornice, krupnim planovima ekspresivnih glumačkih interpretacija, koloristički upečatljivim detaljima ili grupnim snimcima u kojima tijela plesača razigravaju ukupnu površinu fotografije. 

Naravno, scenograf Draušnik i fotograf Martinić ovdje su neizbježno povezani. Oni rade zajedno kako bi ispričali priču, izazvali emocije ili prenijeli poruku gledatelju. Odnos između scenografa i fotografa je odnos suradnje i međusobnog utjecaja: scenograf postavlja pozornicu i utječe na raspoloženje i estetiku fotografije, dok fotograf bilježi i interpretira scenografiju, oživljava je u dvodimenzionalnom mediju i stvara kohezivno vizualno iskustvo koje zaokuplja i osvaja gledatelja. Svaki od njih u svoj rad unosi vlastiti genij i vlastitu viziju, a njihova suradnja – učvršćena prijateljstvom, razumijevanjem i ljubavi prema lijepom – daleko je više od zbroja svojih dijelova.

Dunja Horvat Weitner

„MU-ZA-ME – Muzealac za Međimurje“ naslov je edukativne muzejske knjižice koju je priredila i uredila muzejska pedagoginja Ines Virč., a oblikovanje potpisuje Tomislav Brozović, tj. trinatri.com. Knjižica je namijenjena djeci vrtićkoga uzrasta i učenicima nižih razreda osnovnih škola.

Na samom početku knjižice budući muzealac za Međimurje mora pažljivo pročitati upute kako postati muzealac za Međimurje i nakon što razgleda sve muzejske jedinice (Stari grad Čakovec, kompleks svete Jelene i Memorijalnu zbirku Ladislava Kralja Međimurca), kreće u avanturu rješavanja zadataka. O uzrastu, 3 – 6 godina (7 naljepnica) ili 7 – 10 godina (14 naljepnica), ovisi i broj naljepnica koje se moraju sakupiti.

Prvi dio knjižice donosi osnovne podatke o Muzeju Međimurja Čakovec, slijede podatci o Riznici Međimurja, kompleksu svete Jelene i Memorijalnoj zbirci Ladislava Kralja Međimurca, a za one koji žele znati više, uz svaki se dio nalazi i QR kod. Kroz knjižicu Vas prate vitez Zrinko, dama Zrinka i zmaj Pozoj koji daju kratke i jasne upute uz pojedini zadatak. Zadatci u knjižnici su raznovrsni: osmosmjerka, križaljka, spajalica, rebus, bojanka, labirinti... Na kraju knjižice nalazi se i kratki muzejski bonton

Kad se riješe zadatci, ovisno o uzrastu, dobivaju se naljepnice u Riznici Međimurja i vlasnik edukativne muzejske knjižice postaje Muzealac za Međimurje.

Kreativnim pristupom muzejskim sadržajima najmlađim se korisnicima uz brojne zadatke, opise i fotografije želi približiti muzejska djelatnost, ali i povijest i predaje našega zavičaja.

Knjižica se može kupiti u suvenirnici Riznice Međimurja po cijeni od 4 eura.

MU-ZA-ME – Muzealac za Međimurje“ naslov je edukativne muzejske knjižice koju je priredila i uredila muzejska pedagoginja dr. sc. Ines Virč. Knjižica je namijenjena djeci vrtićkoga uzrasta i učenicima nižih razreda osnovnih škola. Dizajn knjižice potpisuje Tomislav Brozović.

Na samom početku knjižice budući muzealac za Međimurje mora pažljivo pročitati upute kako postati muzealac za Međimurje i nakon što razgleda sve muzejske jedinice (Stari grad Čakovec, kompleks svete Jelene i Memorijalnu zbirku Ladislava Kralja Međimurca), kreće u avanturu rješavanja zadataka. O uzrastu, 3 – 6 godina (7 naljepnica) ili 7 – 10 godina (14 naljepnica), ovisi i broj naljepnica koje se moraju sakupiti. Kad se riješe zadatci, dobivaju se naljepnice u Riznici Međimurja i vlasnik edukativne muzejske knjižice postaje Muzealac za Međimurje.

Kreativnim pristupom muzejskim sadržajima najmlađim se korisnicima uz brojne zadatke, opise i fotografije želi približiti muzejska djelatnost, ali i povijest i predaje našega zavičaja.

Promociju knjižice otvorila je Nives Kolarić Strah, pročelnica ureda za kulturu, sport i obrazovanje Međimurske županije. Posebni gosti bila su djeca iz DV Cipelica iz Čakovca, skupina Sunčeka s odgajateljicama Milanom i Petrom. Njima su prvima uručene muzejske knjižice Mu-Za-Me.

Knjižica se može kupiti u Suvenirnici Riznice Međimurja.

Fotografije: Tin Josip Sokol