U povodu Dana grada Čakovca, Muzej Međimurja Čakovec priredio je izložbu slika Željka Lesara. Izložba je otvorena u petak, 27.5.2022. u Izložbenom salonu.

Ovaj renomirani umjetnik, rođeni Čakovčanin, dugo godina živi i radi u Zagrebu. Član je HZSU  i HDLU, a izlagao je do sada na četrdesetak samostalnih i na desetak skupnih izložbi. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na slikarskom odjelu u klasi prof. Jordana. Ima status slobodnog umjetnika.

Na otvorenju izložbe pod nazivom "Arhajski torzo", u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec, izloženo je trinaest njegovih slika ženskih motiva u tehnici uglen/akrilik na platnu, dimenzija 150x140 cm.

Otvorenje su uveličali gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini, likovni kritičar iz Zagreba, ujedno i autor predgovora u katalogu, Milan Bešlić, muzejska savjetnica Erika Nađ Jerković zaslužna za postav izložbe, ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec Maša Hrustek Sobočan te brojni posjetitelji. Iz zanimljivog izlaganja Milana Bešlića izdvajamo tek nekoliko rečenica o Lesarovu likovnom opusu:

„...Upravo u tom kontekstu može se čitati i novi ciklus slika Željka Lesara kojega je pokrio indikativnim naslovom: Arhajski torzo. Naime, slikar podcrtava samim naslovom značenjsku odrednicu ciklusa kazujući da usustavljuje dosadašnju vlastitu produkciju na istoj temi i u istom slikarsko/crtačkom postupku. Podvlači tradicijsku sastavnicu novog ciklusa na čijim je premisama koncipirao i dosadašnju vlastitu produkciju koju u ovoj seriji radova inventivno produbljuje dobro znanom crtačkom vještinom i većim unosom boje, gdjekad i po cijeloj površini naglašavajući njezinu značenjsku vrijednost. Ova pikturalna komponenta nije potisnula crtu, naprotiv, osnažila je njezinu elementarnost crtačkom vještinom zaokružujući formu u cjelovito likovno djelo u kojemu čitamo jasne otiske Lesarove autorske osobnosti. Čini se da crtač ne baštini samo veliko europsko crtačko iskustvo nego znalački tangira i dalekoistočno, poglavito ono kineske i japanske provenijencije.

Serijom novih radova u ciklusu Arhajski torzo, Željko Lesar nedvojbeno učvršćuje svoju stvaralačku individualnost na postmodernističkim premisama kojima je znalački asimilirao tradicijske vrijednosti. Valja kazati da sam proces asimilacije tih vrijednosti slikar ne razvija u ovom ciklusu njihovim ponavljanjem, nego obnavljanjem, to jest, inventivnom preobrazbom stvara nove vrijednosti u starom mediju i vječnom motivu koje snažno emaniraju vitalnom likovnom izražajnošću“.

Izložba slika Željka Lesara bit će otvorena do  26. lipnja 2022.

Autor fotografija: Silvio Benč

U srijedu 18. svibnja 2022. na Međunarodni dan muzeja, u Muzeju Međimurja Čakovec održana je tradicionalna manifestacija Mali školski kustosi. Podsjetimo se: Mali školski kustosi je kulturna priredba čija je zadaća osvješćivanje mlađih naraštaja o potrebi čuvanja starih predmeta i njegovanja uspomene na ljude i vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi. Na taj način dajemo priliku starinama da kroz male kustose ispričaju svoju priču. To je korisno i poučno jer možemo praviti usporedbu između našeg i prošlog vremena. Nakon svake takve priče shvaćamo da predmeti čine neizmjerno bogatstvo interakcija s ljudima, ali da ljude ne čine sretnima ili nesretnima.

Predmeti su obična pomagala, a sreća ovisi o ljudima i njihovim međusobnim odnosima. Zato se nemojmo zavaravati mišlju da će nas današnja tehnologija učiniti sretnijima od naših prabaka i pradjedova. Ljudi dolaze i odlaze, a predmeti ostaju trajni svjedoci njihove prisutnosti na ovome svijetu. Stoga ih moramo čuvati i paziti, jer kroz njih iskazujemo poštovanje prema svojoj povijesti i ljudima koji su je obilježili.

Čestitamo malim kustosima i mentorima na sudjelovanju i izvrsnoj prezentaciji predmeta. Osobito se zahvaljujemo roditeljima, bakama i djedovima koji su svojim savjetima pomogli djeci da ispričaju priču o kolovratima, prešama, starim satovima, raspelima i fotoaparatima, narodnim nošnjama, peglama na žeravicu i drugim predmetima o kojima smo imali priliku čuti i naučiti na priredbi Mali školski kustosi 2022. Ove godine prijavilo se šest osnovnih škola s ukupno osam kustosa i isto toliko starih predmeta. Evo popisa sudionika:

1. OŠ Belica

Mentorica Emina Kefelja, mag. lik. ped.

Kustosica Tena Novak, 5.a razred

Predmet: međimurska ženska narodna nošnja

2. OŠ Nedelišće, PŠ Dunjkovec

Mentorica: Suzana Baksa, učiteljica

Kustosica: Magdalena Kirić

Predmet: pegla na žeravicu

3. OŠ Štrigova.

Mentorica: Anita Škvorc Branda, prof.

Kustosi: Juraj Valkaj 7.b – kolovrat, Matija Horvat 7.b – preša za vino

4. OŠ Jože Horvata Kotoriba

Mentorica: Romina Volar, učiteljica

Kustos: Lovro Erdelji, 6.b razred

Predmet: stari fotoaparat

5. OŠ Vladimira Nazora Pribislavec

Mentor: Marko Damiš, prof.

Kustosi: Ervin Šoltić 6.a – stari sat, Tara Lesjak 6. a - staro raspelo

6. OŠ Kuršanec

Mentorica: Ida Domišljanović, prof.

Kustos: Roan Posavec 8.a razred

Predmet: rudarska lampa na karabit

Vrijeme događanja: subota, 21.5.2022. od 12 – 14 h

Mjesto događanja: Multimedijalna dvorana Riznice Međimurja Trg Republike 7, Čakovec

Zbog velike posjećenosti izložbe umjetnika Stephana Lupina: „Lupinizam“ u Muzeju Međimurja Čakovec i brojnih upita građana za susret s umjetnikom, Muzej organizira neformalno druženje s autorom u subotu 21. svibnja 2022. od 12 do 14 sati.

Dođite, osobno se upoznajte i pitajte što Vas zanima.

Posjet Muzeju Međimurja Čakovec i Riznici Međimurja u subotu 21.5.2022. u vremenu od 10 – 14 sati je besplatan povodom Međunarodnog dana muzeja i Dana Grada Čakovca.

Vidimo se!

Mjesto održavanja: Muzejsko-informativni centar (MIC)

Vrijeme održavanja: srijeda, 18.5.2022.

Organizator: Muzej Međimurja Čakovec

Sudionici: OŠ Belica, OŠ Štrigova, OŠ Kuršanec, OŠ Pribislavec, OŠ Kotoriba, OŠ Nedelišće, PŠ Dunjkovec

Mali školski kustosi je tradiciona dječja manifestacija Muzeja Međimurja Čakovec. Održava se trinaest godina i među učenicima i nastavnicima postaje sve popularnija i prepoznatljivija. Njezin je cilj pobuditi odgovornost djece i mladeži za očuvanjem starih predmeta, osobito onih za koje su njihove obitelji još uvijek emotivno vezane. To su manje stare stvari iz kuća i dvorišta: stare svjetiljke, kolovrati, ure, raspela, stare pegle...

Ove godine predmete će predstavljati učenice i učenici OŠ Belica (kustosica Tena Novak, mentorica Emina Kefelja, predmet: Međimurska ženska narodna nošnja; OŠ Štrigova (kustosi Juraj Valkaj i Matija Horvat, mentorica Anita Škvorc Branda, predmeti: kolovrat i preša za vino); OŠ Kuršanec (kustos Roan Posavec, mentorica Ida Domišljanović, predmet: rudarska lampa na karabit); OŠ Vladimira Nazora Pribislavec (kustosi Ervin Šoltić i Tara Lesjak, mentor Marko Damiš, predmeti: stari sat i staro raspelo); OŠ Jože Horvata Kotoriba (kustos Lovro Erdelji, mentorica Romina Volar, predmet stari fotoaparat); OŠ Nedelišće, PŠ Dunjkovec (kustosica Magdalena Kirić, mentorica Suzana Baksa, predmet: stara pegla na žeravicu). Priredba će biti održana u Muzeju Međimurja Čakovec (Muzejskom informativnom centru), u srijedu, 18. svibnja, u povodu Međunarodnog dana muzeja. Početak je zakazan za 10 sati.

Muzej Međimurja Čakovec priprema izložbu o akademskoj slikarici Josipi (Gattin) Vojtjehovski (Osijeku, 1924. – Čakovec, 1994.) koja je vodila katedru likovnih umjetnosti na nekadašnjoj Pedagoškoj akademiji u Čakovcu od 1961. do 1975. Njezini studenti postali su uspješni likovni pedagozi, umjetnici i kulturni djelatnici u raznim dijelovima Hrvatske, a  u Varaždinu i Čakovcu to su Ernest Fišer, Jelena Valkaj, Robert Wrana, Slobodan Benković, Sunčanica Tuk i dr.  

Slikarica Josipa Vojtjehovski nikada nije imala samostalnu izložbu u Čakovcu ili Varaždinu, iako je redovito izlagala na skupnim izložbama slikara i kipara Hrvatskog zagorja i Međimurja od 1951. do sredine 1970-ih. Rad ove samozatajne slikarice nedovoljno je istražen. U čakovečkom Muzeju čuvaju se dvije njezine slike, dok u muzejima sjeverozapadne Hrvatske nije pronađena niti jedna.   

Od slikaričina sina g. Dubravka Gattina, koji  živi u Čakovcu, Muzej Međimurja je dobio  suglasnost za  pripremu tematske izložbe o umjetnici. Tijekom 2021. g. Gattin posudio je sačuvane slikarske radove i hemeroteku svoje majke slikarice Josipe Gatttin Vojtjehovski , te dokumentaciju koju je osobno prikupio u Državnom arhivu za Međimurje i Varaždin.

Prema sjećanju gospodina Dubravka nepoznati broj slika njegove majke  Josipe je u privatnom  vlasništvu Varaždinaca i Čakovčana, a pojedine su svojedobno bile otkupljene ili darovane u Sloveniji.

Otvorenje izložbe o slikarici i likovnoj pedagoginji Josipi (Gattin) Vojtjehovski  zakazano je početkom listopada  2022., stoga ako posjedujete sliku ove umjetnice svakako se javite u Muzej Međimurja Čakovec kustosicama Eriki Nađ-Jerković ili Magdaleni Vrbanec, koje rade na pripremi ove izložbe (040 313 499.).

Foto: Autoportret Josipe Vojtjehovski, vlasništvo Dubravko Gattin  

Stephan Lupino, jedan od rijetkih međunarodno priznatih umjetnika čiji je stil dobio svoj originalan naziv – „Lupinizam“, od srijede, 20.4.2022. izlaže svoj bogati opus u Muzeju Međimurja Čakovec.

Izložba je dijelom prodajnog, humanitarnog karaktera, što je posve u skladu s umjetnikovim unutarnjim porivima koji su ga nagnali da se u svojem kreativnom izričaju, među ostalim, posveti i djeci oboljeloj od neizlječivih bolesti, ali i aktualnom trenutku patnje i straha koje obuzimaju cjelokupno čovječanstvo. Stephan Lupino jest u neku ruku kontroverzan stvaraoc, no, upravo se u tom njegovom stilskom i karakternom prijeporu, u nepredvidivoj, vječito uzburkanoj i nemirnoj duši, u nemirenju s postojećim, krije silna raznolikost njegova umjetničkog nadahnuća. Toliko raznolika da je zbunila i dobro upućene likovne kritičare koji Lupina nikako ne mogu smjestiti u neki prepoznatljiv umjetnički pravac.

Tako je ukratko ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec, povjesničarka umjetnosti i autorica izložbenog postava, Maša Hrustek Sobočan, opisala Stephena Lupina na jučerašnjem otvorenju njegove izložbe „Lupinizam“ u atriju palače Zrinskih u Čakovcu. Iznimno velik broj ljudi odao je poštovanje ovom vječito mladom umjetniku, odobravajući tom simboličnom gestom njegov stvaralački opus. Izložbu je otvorio međimurski župan Matija Posavec koja je dio ovogodišnjeg bogatog programa Dana Međimurske županije.

Za glazbeni dio programa pobrinuo se poznati varaždinski blues glazbenik Zack Dust uz pratnju Jure Gecija na gitari.

Postav u Izložbenom salonu biti će otvoren do 20.5.2022., dok će drugi dio izložbe u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja i u vanjskom dijelu Starog grada Zrinskih biti otvoren čak do 27.8.2022. Tamo se nalaze i fotografije koje se prodaju u humanitarne svrhe, a čitav prihod ići će za Udrugu za autizam „Pogled“ s kojom Muzej Međimurja Čakovec surađuje zadnjih nekoliko godina kroz radionice za djecu „Muzej za Pogled“.

Cijene fotografija za humanitarnu prodaju su 2 500 kn. Upit za fotografiju možete dati putem maila na adresu: mmc@mmc.hr, telefonom na 040/313 499 ili osobno u upravi muzeja. Za cijene ostalih slika, skulptura i fotografija upitajte u muzeju, a mi ćemo upit proslijediti autoru.

Mjesto održavanja: atrij i Izložbeni salon Muzeja Međimurja Čakovec, Multimedijalna dvorana Riznice Međimurja

Trajanje izložbe: 20. 4. – 27. 8. 2022.

Otvorenje: srijeda, 20. 4. 2022. u 19,00 h

Stephan Lupino presjek svojega opusa u 2022. godini donosi pred čakovečku publiku te u Muzeju Međimurja Čakovec zauzima sve raspoložive izložbene prostore: atrij, Izložbeni salon i Multimedijalnu dvoranu Riznice Međimurja. Na izložbi predstavlja skulpture, slike, fotografije i namještaj. Dio fotografija je prodajnoga karaktera, a zarada ide u humanitarne svrhe.

___________________________________________________________________________

Stephan Lupino – poznat je ne samo kao ime, već i kao gotov brend hrvatske umjetničke aktualne scene, popraćen epitetom kontroverznog i osebujnog stvaratelja. Njegov kreativni put započeo je u samom srcu američke umjetničke prijestolnice, New Yorku, osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Tad je, još kao mladić, fotografirao razuzdan život poznatih njujorških noćnih klubova, portretirao zvijezde poput Billyja Idola i Bryana Ferrya, snimao modele u erotiziranim, upečatljivim pozama te često zaustavljao promet svojim pamtljivim fotografskim performansima na najprometnijim punktovima velikoga grada. Objavljuje fotografije njujorškoga života u avangardnom časopisu „Details Magazine“, no, radi i za ostale časopise zvučnih imena poput „Vogue, Photo, Zoom, King, Max, Playboy, Lˊ Europeo“, itd.

Lupino je za razliku od ostalih naših umjetnika išao obrnutim putem prema slavi – prvo je postao poznat na svjetskoj razini, a zatim je nastavio izgrađivati karijeru kod kuće, u Hrvatskoj. Početkom devedesetih potaknut ratnim zbivanjima vraća se u domovinu, pokreće i uređuje časopis „Kult“ i intenzivira svoju izložbenu djelatnost izlažući po prestižnim europskim i svjetskim galerijama New Yorka, Tokya, Kyota, Londona, Münchena, Bremena, Pariza, Zagreba i sličnim. Ulaskom u novi milenij, početkom 2000-ih, svoj fotografski interes u potpunosti neočekivano zaokreće u sasvim drugom smjeru – u humanitarni rad i fotografiranje djece oboljele od neizlječivih bolesti u serijama poznatim pod imenima „Moji anđeli“ i „Čarobna djeca“. Lupino kakvim smo ga dotad znali, pomalo divlji, neukroćen, Lupino kao izraz muškoga principa, snage i agresivnosti, odjednom se otkriva kao čovjek sazdan od emocija, suosjećajan, čovjek čiju dušu dječja bol može slomiti. Koliko su mu prve fotografije prštale energijom i životom, toliko sada ove bolno ocrtavaju svaki uzdah i svaku patnju u samoći i sudbini koja zlurado prati ove male anđele. No, kao da svako desetljeće donosi novi preokret u Lupinovom umjetničkom izrazu, tehnici i prikazanim temama.

Zakoračivši u 2010-e ponovno nas iznenađuje skretanjem u posve neočekivanom pravcu, ovaj put kao kipar i slikar. Skulpture i slike izrađuje u materijalu koji tako dobro prijanja uz njegovu osobnost – željezu i drvu. Prvi je odraz ratnika u njemu, sloj neprobojnog, teškog i zahtjevnog materijala u obradi te nosioca svega što podsjeća na borbu, otpor, snagu, moć... S druge strane drvo, podatno, obradivo, toplo. Dva principa pomiješane sirove muškosti i senzualne ženstvenosti. Snaga vs. Emocija. Savršen odraz umjetnika samog u kojem se kroz vrtlog unutarnjih borbi konstantno isprepliću sirova moć i empatija, prodornost i podatnost, snaga i nježnost.

Kako ga likovni kritičari nisu uspjeli smjestiti u nijedan dosad ostvaren i prepoznatljiv stil, bez ikakvih vidljivih umjetničkih referenci, osim osobnih unutarnjih iskonskih poriva, za njegovu umjetnost iskovan je novi naziv, jednostavno nazvan „Lupinizam“. Manje nismo ni očekivali, Lupinova osobnost i njegova umjetnost neraskidivo su jedinstvo, jedno bez drugog ne egzistira.

U najnovijim radovima dotaknuo se i svjetskih problema s kojima se čovječanstvo trenutno bori, a to je pošast pandemije virusom COVID-19 i rat u Ukrajini. Kroz zlokobne odraze bezličnih ljudskih glava zamrznutih u izrazu patnje i straha sasvim jasno očitava se teror kroz koji čovječanstvo trenutno prolazi.

Bavi se i izradom namještaja, no njegove stolice nisu za sjedenje, već su personifikacije svjetskih vođa poput Napoleona Bonapartea, a svoju ironičnu stolicu-portret dobio je nedavno i Putin, trenutno najomraženji svjetski vođa.

Maša Hrustek Sobočan

Mjesto održavanja: Muzej Međimurja Čakovec – stalni postav na 2. katu palače

Trajanje izložbe: 25. 4. – 27. 8. 2022.

Otvorenje: ponedjeljak, 25. 4. 2022. u 18,00 h

Autorica izložbe: Nadica Jagarčec, muzejska savjetnica

Dvor Veliki Tabor bio je tijekom tri stoljeća (1502 – 1793) glavno sjedište obitelji Rattkay, čiji su se pripadnici isticali u vojnom, političkom, crkvenom i kulturnom životu  tadašnje Hrvatske. Izložbom pod nazivom „Juraj Rattkay Velikotaborski (1613.-1666.)“ autorica izložbe Nadica Jagarčec predstavit će nam jednog od najistaknutijih članova obitelji Rattkay – Jurja II Rattkaya – autora prve tiskane hrvatske povijesti „Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae“ - u prijevodu „Spomen na kraljeve i banove kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavonije“, koja je tiskana prije 370 godina – 1652. u Beču. Ovo djelo Rattkay je posvetio kralju Ferdinandu IV, Nikoli Zrinskom (1620. – 1664.) i bratu mu Petru (1621. -1671.). Juraj Rattkay borio se zajedno sa Petrom Zrinskim protiv Šveđana u Tridesetogodišnjem ratu. Rattkayeva „Memoria“  - rasprava o hrvatskoj povijesti, podijeljena je u šest knjiga, od potopa do 1651. godine. Prema navodima dr. Mije Korade sve u Rattkayevu djelu bilo je povezano s braćom Zrinski  i njihovim „urotničkim“ idejama, a „Memoria“ je trebala poduprijeti stalešku i političku kampanju Zrinskoga.

Osim originalnog izdanja „Memorie“ na izložbi će posjetitelji moći vidjeti i ratnu opremu poput 2 viteška oklopa iz 16. i 17. stoljeća te nekoliko pušaka i mačeva iz 17. stoljeća. 

U petak, 18. ožujka 2022., u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja otvorena je izložba likovnih i istraživačkih radova nastalih uz izložbu „Tibeti u Međimurju i Podravini“. Izložbu je otvorila ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec Maša Hrustek Sobočan, a Janja Kovač, kustosica Etnografskoga odjela i autorica izložbe „Tibeti u Međimurju i Podravini“, posjetiteljima je predstavila brojne zanimljivosti o tibetu. Propozicije likovnog i istraživačkog natječaja predstavila je autorica istog, Ines Virč, muzejska pedagoginja. 

Na natječaju su mogla sudjelovati djeca i učenici u dobi od 6 do 18 godina (djeca/učenici s posebnim potrebama mogli su sudjelovati bez obzira na dob). Tehnika likovnoga rada bio je kolaž (kombinacija različitih materijala), a maksimalan format 2D rada bio je 70 x 50 cm. Za istraživački dio natječaja sudionici su trebali izraditi prezentaciju u pdf-formatu do 10 MB prema zadanim uputama (što je tibet; podrijetlo riječi tibet; simbolika tibeta; motivi na tibetima; značenje boja na tibetima; fotografija tibeta; umjesto zaključka). Broj radova iz ustanova nije bio ograničen, a jedan autor mogao je poslati samo jedan rad. Primili smo 71 likovni i 22 istraživačka rada. Najviše je radova pristiglo iz DV-a Cipelica, I. OŠ Čakovec, Gospodarske škole Čakovec i Srednje strukovne škole Varaždin.

Povjerenstvo je imalo iznimno težak zadatak u odabiru najboljih radova jer svaki je rad doista poseban. Kategorije nagrađenih podijeljene su na vrtić, osnovnu školu, srednju školu, rad skupine i istraživačke radove.

Nagrađeni su likovni radovi sljedećih autora:

VRTIĆ:

1. Oto Ovčar

2. Erin Novak Matić

3. Ema Naranđa

OSNOVNA ŠKOLA:

1. Jona Purić

2. Viktor Trstenjak Madžar

3. Matej Branilović

SREDNJA ŠKOLA:

1. Lucija Antonia Serdarević

2. Roberta Sabol

3. Dino Zeba

RAD SKUPINE:

Dnevni boravak djece „Dr. Antun Bogdan“ Čakovec i OOS 7 COO Čakovec

Nagrade za likovno-istraživački radovi primili su:

1. Livia Đudajek

2. Taisa Helena Tomašić

3. Nika Težački.

Nagrade autorima najboljih radova uručila je autorica projekta Ines Virč. Svi radovi pristigli na natječaj izloženi su u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja do 8. travnja 2022. i možete ih pogledati svaki dan u radno vrijeme Muzeja Međimurja Čakovec.

Svim dragim sudionicima natječaja, autorima i mentorima, čestitamo na prelijepim radovima!

Na nedavnom predstavljanju časopisa Meridijani održanoj u Riznici Međimurja glavna urednica časopisa Petra Somek predala je ravnateljici MMČ-a Maši Hrustek Sobočan vrijednu donaciju u ime svoje obitelji Feletar. Radi se o pokladnoj maski „lafri“ iz Turčišća i paru „šlapi“ izrađenih od komušine u Donjoj Dubravi.

Oba predmeta od iznimne su vrijednosti za muzej. U Zbirci predmeta vezanih uz običaje i obrede čuva se dvadesetak maski „lafri“ koje predstavljaju najstariju tradiciju pokladnih maski u Međimurju. Tradicija nošnje maski „lafri“ vrlo je živa u Turčišću i okolnim mjestima te se primjerci iz privatnog vlasništva rijetko otkupljuju. Donirana maska sjajno je očuvani primjer „lafre birkon“ s prirodnim rogovima ovna, naglašenim nadočnim lukovima, izbočenim jagodicama obojenima u i dalje intenzivnu crvenu boju te istaknutom „lampom“ s pokretnim donjim dijelom.

„Šlapi“ izrađeni od komušine su prvi takav predmet u našem fundusu; dosad smo imali smo kalupe uz pomoć kojih su se „šlapi“ izrađivali. Donirane „šlape“ ručno je od komušine („šemetinja“). izradila Veronika Vučenik iz Donje Dubrave. „Šlape“ su se izrađivale jednako kao i cekeri, no za razliku od cekera, šlape danas više gotovo nitko ne izrađuje, a postojeći predmeti su uništeni uslijed korištenja te bacani u smeće.

Oba predmeta materijalni su aspekti nematerijalne baštine koju predstavljamo u „Riznici Međimurja“. Obitelji Feletar, porijeklom iz Donje Dubrave, zahvaljujemo na vrijednoj donaciji i prepoznavanju muzeja kao pravog mjesta za trajnu pohranu predmeta iz međimurske baštine.