Iza nas već je i druga odrađena radionica u sklopu ciklusa radionica s nositeljima vještina u 2024. godini, točnije, 14. ožujka 2024. održane su dvije radionice izrade črnih pisanica pod vodstvom gospođe Biserke Vučenik, nositeljice vještine. Na prvoj su radionici sudjelovali učenici šestog i sedmog razreda III. OŠ Čakovec s profesoricom Sanjom Janušić, a na drugoj učenici 4. B razreda s razrednicom Ivanom Pongrac, također iz III. OŠ Čakovec. Radionice izrade črnih pisanica organizirane su u suradnji s Knjižnicom Nikola Zrinski Čakovec.

Postupak izrade črne pisanice počinje iscrtavanjem kontura voskom na ljusci jajeta pomoću drvenog štapića na čiji je vrh namotan komad bakrene žice oblikovan kao kljun – kičica. Kičica se nadnosi nad svijeću, a kad se dovoljno zagrije umače se u vosak. Iscrtavaju se motivi i vertikalno se ispisuje poruka. Polja unutar iscrtanih kontura se zatim ukrašavaju flomasterima ili tintom i pune se voskom (čoskaju se), jednakom tehnikom kao što se iscrtavaju konture. Iscrtana pisanica se oboji u crnu boju potapanjem jajeta u vodu u kojoj smo prije prokuhali čađu i boju za tkanine. Posljednji korak je brisanje voska toplom pamučnom krpom, a ispod njega ostaje vidljiva izvorna boja ljuske te šarene boje.

Črne pisanice izrađivale su se u Međimurju za Pisanu nedelju, odnosno nedjelju nakon Uskrsa. Njihova izrada je vrlo zahtjevna, a svaka črna pisanica je minuciozno izrađeni unikat. Specifične su po svojo crnoj boji podloge i floralnim motivima koji upućuju na usvajanje barokne kulture plemića i građanstva među seoskim stanovništvom Međimurja. Dosadašnja istraživanja upućuju na mogućnost da su se ovakve pisanice izrađivale oko 1860-ih na području donjega Međimurja.

Pisanice su sastavni dio običaja „sestrenja“ i „bratimljenja“. Dva mladića ili dvije djevojke se „bratime“ i „sestre“ tako da jedan drugom naizmjenično pružaju pisanice u ruku uz istovremeno govorenje: „Sestra, nevesta, / Za naveke sestra“ ili „Brat, brat, / Za naveke brat.“ Ovaj je običaj odjek raširenog južnoslavenskog običaja, a u pisanim izvorima zabilježen je već 1895. godine.

Osim u običaju „sestrenja“ i „bratimljenja“, pisanice su se koristile i kao poklon u vrijeme Uskrsa. Tako bi kuma darovala kumče, prijateljice jedna drugu, pa čak i mladići djevojke o čemu govore prigodni natpisi na njima poput: „Ovo se jaje za poljubac daje.“

Umijeće izrade črnih pisanica i običaj sestrenja i bratimljenja u Donjoj Dubravi u Međimurju upisano je u Registar kulturnih dobara RH – Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-7738. a rješenje o upisu donijela je Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija dana 4. listopada 2023. godine. Uz rješenje naveden je i popis nositelja kulturnoga dobra: Biserka Vučenik (Donja Dubrava), Marko Vučenik (Donja Dubrava) i KUU Seljačka sloga (Donja Dubrava). Črnim pisanicama posvećen je i dio muzeja nematerijalne baštine Riznice Međimurja koji je 2021. godine otvoren u revitaliziranoj fortifikaciji Starog grada Zrinskih.

Dana 14. ožujka 2024. u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja otvorena je dokumentarna izložba o zaštićenom nematerijalnom dobru črnim pisanicama i običaju sestrenja i bratimljenja. Postav su pripremile muzejska pedagoginja Ines Virč i etnologinja Janja Kovač uz svesrdnu suradnju Biserke Vučenik, Marka Vučenika, autora izloženih fotografija te Knjižnice "Nikola Zrinski" Čakovec. Uz brojnu publiku, uglavnom mladih i djece, otvorenju su nazočili etnologinja dr. sc. Mirela Hrovatin iz Ministarstva kulture i medija, ravnateljica čakovečke knjižnice Ljiljana Križan, županijska pročelnica Nives Kolarić Strah, ravnateljica MMČ-a Maša Hrustek Sobočan i knjižničarka Sandra Mikac.

Izložba će biti otvorena do 14. travnja 2024.

Autor fotografija je Marko Vučenik.

Druga radionica u sklopu ciklusa radionica u godini vještina održat će se 14. ožujka 2024. od 10.00 do 11.30 h i od 13.00 do 14.30 h pod vodstvom gospođe Biserke Vučenik, nositeljice umijeća izrade črnih pisanica i običaja sestrenja i bratimljenja. Pozivamo učenike četvrtih i viših razreda osnovnih škola, srednjoškolce, studente, ali i sve zainteresirane, da nam se pridruže i saznaju sve o črnoj pisanici jer: „Svaka črna pisanica je zapravo minuciozno izrađeni unikat”.

Prijave za radionice primaju se na e-adresu: ines.virc@mmc.hr

Veselimo se susretu u Muzeju!

U petak, 29. ožujka 2024. u 19 sati održat će se drugo predavanje u sklopu PPP-a.

U Riznicu Međimurja dolazi diplomirani inženjer fizike, meteorolog i urednik na HRT-u, čovjek koji uvijek promovira meteorologiju, čak i putem meteostripa, meteoslikovnica, meteokarikatura i kazališnih predstava za djecu, povremeno glumi, recitira, prezentira, vodi, rimuje i režira, a u posljednje vrijeme još i piše i objavljuje za svoju nakladu. Iz svega navedenog jasno je da iz vedra neba, ali ne u rebra, već u Riznicu Međimurja, dolazi ZORAN VAKULA. Ukoliko ga želite i osobno upoznati, vrata su širom otvorena.

Ulaz na sva predavanja je besplatan i nije potrebna prethodna najava.

Program je namijenjen širokoj publici, a provodit će se u prostorima u kojima je omogućen ulazak i osobama s invaliditetom.

Veselimo se susretu u Muzeju!

Autorica logotipa, umjetnica Rusa Trajkova, osobno nam je objasnila značenje unikatnog logotipa koji je kreirala za 70. obljetnicu Muzeja Međimurja Čakovec.

„Logotip kao vizualni identitet povodom sedamdesete obljetnice Muzeja Međimurja Čakovec napravljen je u STILU KONSTRUKTIVIZMA. Nije bilo teško doći do idejnog rješenja s obzirom na to da je muzej mjesto gdje se stvara, prezentira i čuva kultura i umjetnost, a umjetnost je uvijek usmjerena prema ljudima. Znak ima nekoliko poveznica s konstruktivizmom, ispričat ću vam jednu po jednu.

Prva poveznica s konstruktivizmom je ta što riječ u svom korijenu znači IZGRADNJU I PRAKTIČNOST umjetničkih oblika, jednako kao i umjetnost prilagođenu duhu vremena.

Druga poveznica je GEOMETRIJSKA APSTRAKCIJA kao osnovni likovni element u konstruktivističkom izričaju. Linijski oblikuje tipografsku kraticu Muzeja Međimurja Čakovec MMČ i uvećani, stilski usklađen broj 70 kao naglasak na proslavu rođendana.

Treća poveznica bila je godina početka upotrebe konstruktivizma na području Hrvatske. Pojavio se oko 1950 godine, u doba kada je osnovan i Muzej (1954.), iako tridesetak godina nakon što je već bio dio u zapadnoeuropske umjetničke scene. Zahvale za to idu velikim imenima hrvatske moderne umjetnosti kao što su Julije Knifer, Ivan Picelj, Vojin Bakić i drugi. Od tada je do danas prošlo sedamdesetak godina što se idealno uklopilo u koncept.

Četvrti razlog je to da konstruktivizam karakterizira samostalni rad, samostalno učenje, a NAGLASAK JE NA PROCESU I TEŽNJI UVIJEK KA BOLJEM što naš Muzej s punim plućima i u velikom zamahu i čini.“

Ovim putem zahvaljujemo Rusi što je u likovnost unijela dubinsko značenje i samu srž izgradnje  naše institucije.

Prvo predavanje iz tek započetog muzejskog programa pod nazivom Popularna predavanja petkom (PPP), održano je u petak navečer, 23. veljače 2024., u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja. Predavač koji je otvorio ciklus gostovanja poznatih i popularnih osoba bio je vrlo uspješan kvizaš dr. sc. Krešimir Sučević Međeral, najpoznatiji po HRT-ovoj emisiji Potjera. Riječ je o čovjeku nevjerojatno široke lepeze znanja, koji o sebi i svom kvizaškom hobiju ima što reći, a to je prepoznala i naša domaća publika: dvorana je bila dupkom puna.

Po završetku klasične gimnazije Krešimir upisuje studij opće lingvistike te mađarskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Zagrebu.  Kasnije završava poslijediplomski studij i stječe titulu doktora znanosti na području lingvistike i hungarologije. Radio je kao  znanstveni novak u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a područje njegova znanstvenog djelovanja, kako stoji u njegovoj biografiji, su mađarsko-hrvatski jezični kontakti, sociolingvistika i antropološka lingvistika, leksikografija i terminološka istraživanja. Predavao je mađarski jezik kao vanjski suradnik na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kvizovima se zarazio još u vrijeme popularne Kviskoteke, a kasnije je i sam sudjelovao u sličnim emisijama. Kako sam kaže jak je u zemljopisu, povijesti i općenito društvenim područjima, a smatra kako je slab u književnosti, filmu, likovnoj umjetnosti, stripu i većini klasične glazbe.

Njegovo muzejsko predavanje imalo je povijesni štih pa su posjetitelji mogli štošta čuti i naučiti o prvim tiskovnim i kasnije elektroničkim i pub  natjecanjima u znanju. Posebno je naglasio pojavu prvih hrvatskih kvizova, počevši od 1965. godine pa do današnjih energičnih i brzih kvizova, kao što je Potjera. Opširno je govorio i o vrsti kvizova te o svojim osobnim iskustvima na tom području. Uglavnom, vrlo zanimljivo i poučno izlaganje.

Sljedeći predavač bit će ništa manje poznati hrvatski meteorolog Zoran Vakula. U petak, 29. ožujka na istom mjestu, u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja.

U Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja 28. veljače 2024. održana je konferencija za novinare povodom 70. obljetnice postojanja Muzeja Međimurja Čakovec. Retrospektivu rada najpoznatijeg i najposjećenijeg međimurskog muzejskog prostora iznijela je ravnateljica Maša Hrustek Sobočan.

Gradski muzej Čakovec je osnovan 19. veljače 1954. godine kao ustanova, a osnovao ga je tadašnji Narodni odbor Općine Čakovec. Novootvorena ustanova definirana je kao kompleksan muzej zavičajnoga tipa, što je i danas. Od samih početaka muzejska sakupljačka politika vezana je isključivo na područje Međimurja, a karakter muzeja definiran je kao kulturno-prosvjetni. Muzej je u začetku imao dva zaposlenika: direktora i kustosa Aleksandra Schulteisa, akademskoga kipara i velikoga entuzijasta u očuvanju kulturne baštine te Stjepana Leinera, administrativnoga službenika, fotografa i preparatora.

U početku su otvorene četiri izložbene prostorije stalnoga postava u vanjskoj zgradi Staroga grada (fortifikaciji). Kvadratura prostora za izložbene prostorije te za ured i muzejsku čuvaonicu iznosila je u vrijeme otvorenja muzeja 136 m². U vrijeme otvorenja muzejski fundus brojio je 854 predmeta. Formirane su ove zbirke: arheološka, etnološka, historijska, kulturno-historijska, zbirka NOB-a, umjetnička i numizmatička.

Usporedbe radi - danas Muzej Međimurja Čakovec raspolaže s fundusom od gotovo 31.000 predmeta podijeljenih unutar 53 zbirke. Prvobitne zbirke s vremenom su prerasle u Arheološki, Etnografski, Kulturno-povijesni i Povijesni odjel s mnogim specijaliziranim zbirkama.

Muzej obitava u Starom gradu u Čakovcu, no moramo razlikovati ta dva pojma. Kompleks Starog grada nosi svoj posebni status kulturnog dobra.

Stari grad Čakovec stavljen je pod zaštitu te dobiva status kulturno-povijesnog spomenika Rješenjem Konzervatorskoga zavoda Hrvatske u Zagrebu 1. srpnja 1955. godine. Godine 1962. vlasnikom Staroga grada postaje Muzej.

Danas je to najveći profani (svjetovni) spomenik Međimurske županije sa statusom zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značenja za Republiku Hrvatsku.

U našem slučaju radi se o vrlo specifičnoj situaciji da se Muzej mora brinuti i o obnovi kompleksa Starog grada. Nismo poput nekih muzeja koji se mogu baviti isključivo muzejskom djelatnošću, naša briga seže i do pronalaženja financiranja za sve radove, moramo tijesno surađivati s Konzervatorskim odjelom, pratiti i voditi sve građevinske radove i konstantno se brinuti o obnovi i održavanju.

Muzej Međimurja Čakovec danas kotira vrlo visoko u nacionalnom muzejskom rangu. Istakli smo se unazad nekoliko godina na nekoliko razina – po broju provedenih projekata EU fondova, građevinskoj obnovi Starog grada, s nagrađenim modernim stalnim postavom Riznice Međimurja, s visokim postotkom inventirane građe, digitalizirane građe i dokumenata, inovativnim pristupom kod edukacijskih programa, da navedem samo neke, te nas često navode, u Hrvatskom muzejskom društvu i Muzejskom dokumentacijskom centru, kao krovnim muzejskim institucijama, drugima kao primjer dobre prakse.

Muzej će čitavu godinu slaviti svoju obljetnicu raznim programima. Evo započeli smo sa ciklusom „Popularna predavanja petkom u MMČ-u“, novom formom događanja, te ćemo svaki zadnji petak u mjesecu imati jednu poznatu osobu iz područja znanosti, književnosti, glazbenog i javnog života kao predavača. Krenuli smo i sa ciklusom edukativno-kreativnih radionica svakog 14. dana u mjesecu s nekim od nositelja vještina ili umjetnikom.

Središnje slavlje biti će niz događanja kroz čitav mjesec svibanj: otvorenje izložbe „Oton Iveković – slikareva posveta Zrinskima“ koju pripremamo u suradnji s dr.sc. Snježanom Pintarić, zatim otvorenje dokumentarne izložbe: „Stari grad Čakovec – naš dom“, Dani otvorenih vrata stalnih postava, Dani otvorenih vrata arheološkog kompleksa Svete Jelene u Šenkovcu, manifestacija „Mali školski kustosi“, predavanje dr.sc. Nataše Štefanec o Jurju Zrinskom te svečanost obljetnice 29.5. koja se poklapa s Danom grada Čakovca. Osim toga, u pripremi je i monografija o Starom gradu u Čakovcu te novi vodič stalnim postavom Riznice Međimurja koji će svjetlo dana ugledati tijekom ove godine.

Početkom mjeseca svibnja čeka nas i odlazak u Portugal na finale izbora Nagrade za najbolji europski muzej (EMYA – European Museum of the Year Award) za koji smo nominirani i uspješno prošli u finalni izbor, kao jedini hrvatski muzej.

U ime osnivača muzeja govorio je župan Međimurske županije Matija Posavec, naglasivši kako Međimurje prirodnim znamenitostima i kulturno-povijesnom baštinom nadilazi svoje granice. Odlučili smo to snažno sačuvati, jer kroz kulturu i najviše projiciramo naš identitet koji je naša najveća vrijednost. Obnovom Rizinice unijeli smo novi život u cijeli taj prostor. Vidi se to po broju posjetitelja, raznim manifestacijama, izložbama i svega što Muzej radi. Ovih 70 godina je jasni pokazatelj da nam se kultura isplati, moramo ju čuvati te u nju ulagati - kazao je, među ostalim Posavec, čestitavši svim prijašnjim sadašnjim muzejskim djelatnicima jubilarnu godišnjicu MMČ-a.

Logotip obilježavanja 70. obljetnice MMČ-a osmislila je i izradila akademska umjetnica Rusa Trajkova, a napravljen je u duhu konstruktivizma. Predstavlja usmjerenost na izgradnju i produktivnost koja prati naš muzej zadnje desetljeće.

Velikih sedam desetljeća napunio je ovih dana naš Muzej Međimurja Čakovec. Kako se razlikuje datum osnivanja ustanove  i otvaranja muzeja za javnost, odlučili smo se prikloniti ovom potonjem te ćemo kroz čitav mjesec svibanj različitim programima obilježavati ovu veliku obljetnicu. Logotip povodom 70. obljetnice Muzeja osmislila je Rusa Trajkova, ak. graf. dizajnerica, a napravljen je u duhu konstruktivizma. Predstavlja usmjerenost na izgradnju i produktivnost koja prati naš muzej zadnje desetljeće. Ovakva obljetnica povod je da ukratko predstavimo povijest našeg čakovečkog muzeja.

Gradski muzej Čakovec je osnovan 19. veljače 1954. godine kao ustanova, a osnovao ga je Narodni odbor Općine Čakovec. Novootvorena ustanova definirana je kao kompleksan muzej zavičajnoga tipa, što je i dandanas.  Od samih početaka muzejska sakupljačka politika vezana je isključivo na područje Međimurja, a karakter muzeja definiran je kao kulturno-prosvjetni. Muzej je u začetku imao dva zaposlenika: direktora i kustosa Aleksandra Schulteisa, akademskoga kipara i velikoga entuzijasta u očuvanju kulturne baštine te Stjepana Leinera, administrativnoga službenika, fotografa i preparatora, sudruga po čeličnoj volji da zajedno postave muzej na noge.

Kako bi pribavili predmete za muzejski fundus, 4. travnja 1954. godine u Domu sindikata postavili su Kulturno-historijsku izložbu čiji je cilj bio poticanje građana na poklanjanje predmeta umjetničke i povijesne vrijednosti u budući muzej. Na izložbi je bio izložen stilski namještaj, na zidu su bili obješeni originalni portreti u tehnici ulja na platnu Nikole i Adama Zrinskih, posuđeni u tu svrhu iz Franjevačkoga samostana u Čakovcu, a dio izložbe sačinjavao je materijal iz Narodno oslobodilačke borbe. Prikupljeno je mnogo dokumenata, knjiga i novina, s originalnim prvim primjerkom lista Međimurja iz 1884. godine. Izložene su kamene skulpture, cehovski predmeti, obrtni proizvodi te etnografski materijal. Izložba je bila vrlo uspješna i posjetilo ju je čak 3314 ljudi. Potaknuti izložbom mnogi su građani ponudili predmete na otkup muzeju po povoljnim cijenama, dok ih je manji broj predmete muzeju poklonio. Budžet za otkup osiguralo je Muzealno društvo Međimurja i Narodni odbor gradske Općine Čakovec. Fundus budućega muzeja se brzo popunjavao i formirane su različite muzejske zbirke.

Dio materijala za stalni postav muzeja Čakovčani su dobili iz varaždinskoga muzeja koji je čuvao materijalna svjedočanstva međimurske povijesti. To su bili nadgrobni spomenik Nikole Malakoczya i rimska zavjetna stela Publija Antonija i Dagumene, spomenik iz Kuršanečkoga luga, arhivski materijal iz doba grofa Althana i grofa Feštetića, cehovski pravilnik iz 18. stoljeća, jedan komad bidermajer namještaja i sat. Ostatak godine intenzivno je nastavljen terenski istraživački rad i prikupljanje predmeta s područja Međimurja za stalni postav muzeja. Kako su prostori muzeja bili u fazi uređivanja, dva su zaposlenika pohranjivala buduće eksponate u stanu Aleksandra Schulteisa u Drapšinovoj ulici. U to vrijeme provode se radovi na kopanju kanalizacije kroz grad te je pod zemljom pronađeno mnoštvo predmeta arheološke vrijednosti. Dio arheološkoga materijala, kamene gotičke fragmente iz 14. st. pronašli su kod srušene crkve svetoga Mihovila u Mihovljanu. Schulteis i Leiner obilazili su biciklima međimurska sela, sakupljali predmete povijesne i kulturno-umjetničke vrijednosti, otkrivali nova arheološka nalazišta te su s terenskih istraživanja donijeli i spasili mnoštvo arhivskoga materijala koji je kasnije bio temelj za osnivanje Arhiva Međimurja.

Uprava muzeja preseljena je u Stari grad u rujnu 1954. godine. Mjesta za muzej u glavnoj zgradi nije bilo jer je u to vrijeme djelovala Ekonomska škola na drugom katu, kao jedan od 7 evidentiranih korisnika glavne rezidencijalne palače Staroga grada. Muzej se mogao smjestiti u polovici vanjske fortifikacije, naseljene stanarima. U svojim naporima u formiranju muzejskih postava u tom prvom zimskom periodu nailazili su na mnoge teškoće poput nedostatka grijanja, probleme sa stanarima te prijenos predmeta iz Schulteisova stana u nove prostore muzeja.

Datum otvaranja muzejskoga stalnog postava konstantno se pomicao, a konačno otvorenje muzeja javnosti dogodilo se na dan 29. svibnja 1955. godine. Tog se dana obilježavala i deseta godišnjica Oslobođenja Jugoslavije, pa je otvorenje posvećeno toj obljetnici u čast, a pokrovitelj otvorenja bio je Karlo Mrazović Gašpar. Novi stalni postav muzeja posjetila je 2161 osoba.

Otvorene su četiri izložbene prostorije stalnoga postava u vanjskoj zgradi Staroga grada. Kvadratura prostora za izložbene prostorije te za ured i muzejsku čuvaonicu iznosila je u vrijeme otvorenja muzeja 136 m². U vrijeme otvorenja muzejski fundus brojio je 854 predmeta. Formirane su ove zbirke: arheološka, etnološka, historijska, kulturno-historijska, zbirka NOB-a, umjetnička i numizmatička.

Usporedbe radi navodimo da danas Muzej Međimurja Čakovec raspolaže s fundusom od gotovo 31 000 predmeta podijeljenih unutar 53 zbirke. Uspoređujući ove dvije brojke može se zaključiti da je muzej tijekom godina vrlo uspješno i intenzivno provodio svoju sakupljačku politiku. Prvotne zbirke s vremenom su prerasle u Arheološki, Etnografski, Kulturno-povijesni i Povijesni odjel s mnogim specijaliziranim zbirkama.

Stari grad Čakovec stavljen je pod zaštitu države Jugoslavije i dobiva status kulturno-historijskoga spomenika Rješenjem Konzervatorskoga zavoda Hrvatske u Zagrebu s datumom 1. srpnja 1955. godine.  Godine 1962. vlasnikom Staroga grada postaje Muzej koji 1965. godine mijenja ime u Muzej Međimurja Čakovec.

Maša Hrustek Sobočan, ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec

Muzej Međimurja Čakovec ove godine slavi 70. obljetnicu od osnivanje te, u slavljeničkom duhu, započinje s programom edukativno-kreativnih radionica s nositeljima vještina.

S obzirom na to da su 2023. i 2024. proglašene Europskom godinom vještina i edukativno-kreativni muzejski sadržaji bit će još više usmjereni postizanju zadanih ciljeva, tj. brzom i točnom izvođenju složenoga slijeda naučenih radnji koje pojedincu omogućuje lakše i uspješnije obavljanje određenih aktivnosti na edukativno-kreativnim radionicama kao što su crtanje, cifranje licitarskih srca, izrada božićnih ukrasa od tradicionalnih prirodnih materijala, šivanje, pletenje, ukrašavanje črnih pisanica, izrada predmeta od gline, origami, izrada maketa i brojne druge.

Radionice će uz muzejsku pedagoginju izvoditi brojni nositelji vještina koji svoja znanja i umijeća održavaju živima i strpljivo prenose na mlađe naraštaje. Svaki susret s nositeljima vještina bit će nova prilika za različite kreativne radove, ali i nova znanja i razmišljanje jer će vas voditelji svojim vještim rukama i pričom odvesti u neka druga, ne tako davna vremena.

Ukupno je zamišljeno 10 edukativno-kreativnih radionica koje će se održavati svakog 14. dana u mjesecu od 10 do 11.30 h u Muzejsko-informativnom centru (MIC-u) Muzeja Međimurja Čakovec.

Prva radionica održat će se 14. veljače 2024., tj. na Valentinovo, od 10 do 11.30 h, pod vodstvom gospođe Đurđice Horvat, nositeljice kulturnoga dobra Tradicijskoga lončarstva na području sjeverozapadne Hrvatske. Pozivamo vrtićarce, učenike nižih i viših razreda osnovnih škola, srednjoškolce, studente, ali i sve zainteresirane, da nam se pridruže u izradi tradicijskih lončarskih srčeka, bojenju i oslikavanju te pisanju prigodnih poruka za Dan zaljubljenih.

Prijave se primaju na e-adresu: ines.virc@mmc.hr

Muzej Međimurja Čakovec ove godine slavi 70. obljetnicu od osnivanje te, u slavljeničkom duhu, započinje s programom „Popularna predavanja petkom u MMČ-u.“

Ponukani dobrim odazivom na nekoliko popularnih predavanja i razgovora s autorima izložbi uz u 2023. godini, osmišljen je program cjelogodišnjih popularnih predavanja. Ukupno je zamišljeno 10 predavanja koja će se održavati svakog posljednjeg petka u mjesecu u večernjem terminu u Multimedijalnoj dvorani u „Riznici Međimurja“. Gosti predavači će biti širokoj publici dobro poznata imena iz područja znanosti, književnosti, glazbenog i javnog života. Program je namijenjen širokoj publici, a provodit će se u prostorima u kojima je omogućen ulazak osobama s invaliditetom.

Cilj projekta je ponuditi novi tematski muzejski program, izgraditi publiku koja će i ubuduće prisustvovati ovakvim događanjima, atraktivan program koji će zainteresirati mlađu publiku, istaknuti važnost muzeja kao (neprofitne) institucije u zajednici te povećati vidljivost MMČ-a među širokom javnošću. Program će voditi kustosice Ines Virč i Janja Kovač u suradnji sa Stručnim vijećem.

Prvo predavanje će se održati već ovog mjeseca, odnosno u petak 23. veljače. Ulaz na sva predavanja je besplatan i nije potrebna prethodna najava.

U Muzeju Međimurja Čakovec povodom 100. obljetnice rođenja Lili Legenstein otvorena je izložba “Odgajani za uspjeh – obitelj Legenstein” posvećena jednoj od najpoznatijih čakovečkih obitelji međuratnog razdoblja, koja je imala veoma važnu ulogu u kulturnom i sportskom životu Međimurja i Čakovca dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća.

Autorica izložbe je Ana Šestak, viša kustosica povijesnih zbirki.

Lili Legenstein posjetila je na poziv Muzeja Međimurja Čakovec krajem 2018. godine Gradsku kavanu, nekadašnju Kavanu Royal, i tom nam je prilikom djelomično uspjela dočarati život svoje obitelji u Čakovcu između dvaju svjetskih ratova. Lili je u razgovoru tom prilikom istaknula jednu zanimljivost, tj. da su ona i njezin brat „bili odgajani za uspjeh”. Zapravo je život cijele obitelji Legenstein bio iznimno aktivan i svi su članovi obitelji bili uspješni ljudi.

Otac Geza Legenstein (Murska Sobota, 7. 11. 1898. — Zagreb, 8. 12. 1982.) bio je talentirani glazbenik, vrlo je dobro crtao te su ga suvremenici smatrali „univerzalnim sportašem“ jer se uspješno ogledao u nizu sportova od kojih dakako treba izdvojiti stolni tenis i tenis. Majka Elizabeta (Moščanci, 3. 1. 1899. – Zagreb, 26. 5. 1958.) bila je prva jugoslavenska reprezentativka u stolnom tenisu te je 1930. godine postala prva službena prvakinja Kraljevine Jugoslavije.

Lili Legenstein (Murska Sobota, 6. 11. 1923. – Zagreb, 19. 11. 2021.) od malena je pokazivala izvanredan osjećaj za ritam i interes za glazbu. Završila je privatnu baletnu školu Troyanoff i Državnu glumačku školu u Budimpešti pod umjetničkim imenom Lili Čaki (Csáki). Karijeru je započela u budimpeštanskom kazalištu, no prekinuo ju je Drugi svjetski rat. Nakon rata dobila je priliku započeti svoju umjetničku karijeru u Hrvatskoj u Narodnom kazalištu Ivan Zajc u Rijeci. Od 1951. godine do svojeg umirovljenja bila je stalna članica Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedija. No, još je dva i pol desetljeća u starosnoj mirovini Lili Čaki angažirana kao koreografkinja, savjetnica i glumica u različitim Komedijinim projektima. Gostovala je u Ljubljani, Trstu, Beogradu, Dubrovniku, Splitu ,Zadru, Karlovcu, Osijeku i Puli te je u karijeri odigrala sveukupno 80 uloga i postavila 40 koreografija. Godine 1998. odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića koji se dodjeljuje hrvatskim i stranim državljanima za osobite zasluge u kulturi, 2010. ovjenčana je Nagradom hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje na području operete i mjuzikla te je 2016. godine proglašena počasnom građankom Čakovca.

Ladislav – Laci Legenstein (Čakovec, 19. 11. 1926. – ) naslijedio je sportski duh svojih roditelja. Uspješno je igrao stolni tenis, odbojku, nogomet i tenis kojim se profesionalno počeo baviti u klubu Montažno u Zagrebu početkom 50-ih godina 20. stoljeća. Godine 1952. bio je među petoricom najboljih igrača u Jugoslaviji, a s prijateljem iz djetinjstva, Vladimirom Petrovićem, u parovima je osvojio državno prvenstvo 1953. i 1954. godine. Godine 1955. emigrirao je u Njemačku gdje je nastavio uspješnu tenisku i trenersku karijeru. Laci danas živi u udaljenom Walldorfu i nažalost zbog poodmaklih godina nije u mogućnosti posjetiti našu izložbu koju je obogatio svojim sjećanjima i predmetima poklonjenim Muzeju.

Na temelju bogate fotodokumentacije te novinskih članaka, plakata i dokumentacije, došli smo do nekih dosad nepoznatih saznanja o obitelji, otkrili kako su ih suvremenici doživljavali, ali i dokazali ili osporili neke tvrdnje koje nalazimo u literaturi. S obzirom na ograničenost prostorom, iz doista iznimne ostavštine Lili Legenstein koju je za izložbu ustupila nasljednica Lili Legenstein, kao i građe koju su Muzeju poklonili Lili i Ladislav Legenstein, za ovu su izložbu odabrani predmeti važni za teme koje izložba obrađuje i koji potvrđuju priču koja je izložbom ispričana.

Fokus izložbe je na obitelji i njihovom životu u Čakovcu u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Središnji dio posvećen je Kavani Royal koja je bila najvažniji izvor obiteljskih prihoda, uz Kavanu je vezan njihov status u gradu, a bitna je i za prikaz jednoga, bogatog i povlaštenog, sloja građanstva u međuratnom razdoblju. Uz Kavanu su vezani i sport i glazba, najvažnije stvari za Legensteine, a obrađeni su i Drugi svjetski rat koji je drastično promijenio život obitelji te cjelokupna umjetnička karijera Lili Legenstein koja je povod ove izložbe.

Andrija Večenaj dizajnirao je postav izložbe kojom dominiraju uvećanja pažljivo odabranih fotografija te dva crna boksa od kojih jedan predstavlja tamnu komoru za razvijanje fotografija, a drugim se, simboličnom crnom bojom, želi što zornije prikazati stradanje obitelji u Drugom svjetskom ratu. Izložba nije opterećena velikim količinama teksta na plakatima , već su na tzv. harmonikama uz fotografije priloženi kratki tekstovi koji prate teme obuhvaćene izložbom.

Posjetitelji mogu na izložbi vidjeti mnoštvo obiteljskih fotografija, plakate koji najavljuju različita događanja, predmete vezane uz njihovu športsku karijeru, kao i predmete vezane uz kazališnu karijeru Lili Legenstein. Fotografije Kavane Royal i skladba Geze Legensteina koja se može čuti na izložbi približit će posjetiteljima atmosferu u najelitnijem čakovečkom lokalu u međuratnom razdoblju.

Priča o obitelji Legenstein daleko je kompleksnija od onoga što se može prikazati na izložbi, ali smatramo da se može iščitati životni put jedne obitelji koja je obilježena podrijetlom i karakterima svojih članova, ali i vremenom i okolnostima u kojima su živjeli.

Izložba se može razgledati u Izložbenom salonu muzeja Međimurja Čakovec do 24. ožujka 2024. godine.

(Ana Šestak, viša kustosica)