Izložba „Stari grad Čakovec - naš dom“, otvorena u petak, 24. svibnja u Multimedijalnoj dvorani MMČa, ima svrhu osvijestiti našu pripadnost i bliskost jednom važnom povijesnom zdanju koje doskora obilježava 700-ti rođendan. Postav na pristupačan i razumljiv način dočarava fascinantan put koji su čakovečki Stari grad i njegovi stanari prošli od prvih povijesnih zapisa do danas. Polazišna točka – Čakov turen, bila je nadasve skromna, da bi se u nadolazećim stoljećima Čakovec uzdigao do hrvatske banske rezidencije, novčarskog središta, značajnog vojnog uporišta, izvorišta kulturnih pregnuća, zanimljive carske ljubavne romanse i toplog doma mnogih velmoža, građana, seljaka, zanatlija i službenika, okupljenih na jednom mjestu i barem pod kapom nebeskom posve jednakih.
Izložba o stanarima Staroga grada počinje s grofom Čakom, koji je svoj vijek proživio, koliko-toliko, u miru i spokoju. Njemu dugujemo ime našega grada. Novi gospodar, nesretni ban Stjepan II. Lacković puno je gore prošao. Upleo se jadan u staleške svađe i gadno nastradao izboden mačevima na Krvavom saboru križevačkom 1397. godine. Nakon Lackovića u Čakov turen dolaze vješti i spretni bankari Ernušti. Ali zlo nikad ne miruje pa se iz svojih azijskih zabiti iznenada pojavljuju ratoborne Osmanlije. Zagorčali su život narodima koji su im stajali na putu. No svako zlo u stopu prati tračak dobra pa je povijest Hrvatima olakšala muke podarivši im Zrinske. Bili su to kuražni ljudi, smjeli i srčani, odlučni da Hrvati sami gospodare svojom zemljom. Bečki vlastodršci nisu to smatrali poželjnom osobinom svojih podanika. Pale su glave.
Nakon tragedije Zrinskih, Stari grad polako propada, a onda dolazi novi gospodar, češki grof Ivan Mihovil Althan. Taj je čovjek imao vrlo lijepu ženu: vrckavu, duhovitu, vatrenu, koketnu itd. – španjolsku markizu Mariju Pignatelly Althan. Tu počinje jedna klasična ljubavna priča s čijim se pojedinostima možete upoznati na izložbi. Nakon toga ljubav nije više u prvom planu jer u Stari grad dolaze prvi kapitalistički poduzetnici – Feštetići. U vlastitom domu podižu tvornicu šećera. Šećerana nije doživjela ni punoljetnost, a vrijeme se već dokotrljalo do prve polovine 20. stoljeća, kada nekadašnju raskošnu rezidenciju najslavnijih hrvatskih muževa nastanjuje gradska sirotinja. Ispod zidina palače grade se svinjci i kokošinjci.
1954. godine u jednom manjem dijelu fortifikacije otvoren je prvi međimurski muzej - Gradski muzej Čakovec, kasnije preseljen u palaču pod nazivom Muzej Međimurja Čakovec.
U Starom gradu 1972. godine otvara se jedan od prvih diskača. Nazvali su ga Rupa. Kako i inače sve rade temeljito, tako su i rock prigrlili u tolikoj mjeri da Čakovec postaje poželjna destinacija nekih od najpoznatijih svjetskih rock sastava. Da sve bude još življe i veselije u Stari grad 1978. dolazi i prva međimurska radijska postaja, Radio Čakovec.
O svemu tome, pa i puno više od toga govori izložba „Stari grad Čakovec – naš dom“ koju možete razgledati do 23. lipnja 2024. godine u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja. Autor postava je mr. sc. Zlatko Bacinger.
Foto: Silvio Benč
