Kao dio ovogodišnjih božićnih ukrasa vanjskog dijela Starog grada u Čakovcu posegnuli smo za starinskom tehnikom izrade kinča od krep papira i žice. Pomogle su nam majstorice od zanata, čuvarice baštine i vješte izrađivačice kinča, gospođe Nada Tomašek i Katarina Blažon iz Dekanovca.
One dolaze iz donjeg dijela Međimurja u kojem je još uvijek živo ovo tradicionalno umijeće ukrašavanja. S obzirom da se radi o predimenzioniranim predmetima koji su veličinom morali moći parirati ogromnom prostoru za koji su bili namijenjeni – haustoru Starog grada, majstorice su se odlučile na izradu ogromnih božićnih kugli ukrašenih tradicionalnim cvjetovima - božićnim zvijezdama te za izradu tradicionalnog božićnog lustera. U manjoj kugli koja je promjera 1 m nalazi se 36 ručno napravljenih zvijezdi, dok se u većoj kugli promjera 1,5 m nalazi čak 66 zvijezdi! S obzirom da na svaku zvijezdu dolazi 24 grančice bora, uz cvjetove ovdje imamo i impresivnu količinu od 2448 ručno napravljenih zelenih borovih grančica! Svaka čast Nadi i Katici na velikom trudu, no kako kažu, zaslužan je i Nadin muž Martin Tomašek, i to upravo za izradu ovih bezbrojnih zelenih grančica. Kod izrade božićnog lustera pomoć kod rezanja žice pružio je i Nadin sin.
Izradom ovih ukrasa uzete su u obzir tri tradicionalne asocijacije vezane uz Božić: božićni luster ili lampaš, božićna kugla i božićna zvijezda.
Naziv kinč dolazi od mađarske riječi „kincs“, u prijevodu blago ili vrijednost. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj ta je riječ poprimila i značenje nakit, ukras, ljepota, blago. Kinč nikako nije isto što i „kič“, nešto pretjerano, neukusno, niske ili nikakve umjetničke vrijednosti.
Kinč je umijeće izrade tradicijskog cvijeća i ukrasa od krep-papira i žice. Ukrase su izrađivale žene u večernjim satima tijekom cijele godine, ali osobito od jeseni do kasnog proljeća kad u vrtovima nije bilo cvijeća. Cvjetni ukrasi izrađuju se rezanjem i svijanjem papira. Cvjetovi mogu biti različitih oblika i boja, najčešće zelene, crvene, plave i bijele. Mogu se i povezivati u vjenčiće ili bukete. Cvjetni su se ukrasi izrađivali i za vjerske svetkovine: Božić i Uskrs. Božićno kinčenje je započinjalo na Badnjak poslijepodne kada su se kinčile svete slike, kipovi i kućni oltari, a predvečer se kitio bor, krispan ili smrekove grane. Ukrašavaju se jabukama, orasima omotanima u ukrasne papire preostale od čokolade ili bombona, bombonima salonima te trakama (girlandama) i cvijećem od krep-papira.
Za izradu cvjetova bila je potrebna i određena vještina te se u selu znalo koje žene izrađuju najljepše predmete. Od njih su se ukrasi i naručivali. Materijal je svaka žena sama donosila. Za uslugu se izrađivačici davala rakija, brašno, jaja ili bi se pomoglo kod sezonskih radova.
Kao zaštićeno hrvatsko nematerijalno kulturno dobro pod nazivom "Umijeće izrade tradicijskog božićnog nakita kinča s područja sjeverozapadne Hrvatske" nalazi se na "Listi zaštićenih kulturnih dobara" Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Kinč je zastupljen i prezentiran u stalnom postavu Muzeja nematerijalne baštine Međimurja – Riznici Međimurja. (MHS)
