U sklopu ciklusa Popularna predavanja petkom u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja u Starom gradu u Čakovcu održano je predavanje jednog od najuglednijih hrvatskih povjesničara, profesora povijesti Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. sc. Nevena Budaka. Tema – „Dva vladara ili kako se stvarala hrvatska povijest“ – doista je intrigantna i nadasve zanimljiva jer je zastrta (i iskrivljena) velom srednjovjekovlja koje nam nije ostavilo puno pisanih podataka niti nedvosmislenih činjenica.

Sljedeće 2025. godine, naime, obilježavamo 1100. obljetnicu krunidbe kralja Tomislava (okrunjen je 925. godine) . Za tu prigodu predviđena su brojna događanja, znanstveni skupovi i izložbe te igrano-dokumentarni film koji će pridonijeti učvršćenju mita o Tomislavu kao prvom hrvatskom kralju. Slična proslava održana je i prije stotinjak godina (1925.) s ciljem jačanja nacionalne svijesti i hrvatskog nacionalnog identiteta. Događaj je temeljen na slobodnim interpretacijama povjesničara tog vremena koji su 925. godinu označili kao godinu krunjenja prvoga hrvatskog kralja Tomislava.

Nasuprot tome, prof. Budak je svoje predavanje osmislio kao povijesnu retrospekciju s ciljem osvjetljavanja istine o dva hrvatska vladara: Tomislava i Trpimira, predmnijevajući kako će daljnja istraživanja pokazati kako je prvi hrvatski vladar bio Trpimir, o kojem, smatra Budak, raspolažemo s neusporedivo više sigurnih podataka nego o Tomislavu. Na ta dva primjera Budak pokušava objasniti na čemu temeljimo naša znanja o dvojici istaknutih hrvatskih vladara te koja su od tih "znanja" temeljena na povijesnim izvorima, a što je rezultat domišljanja (ili izmišljanja) povjesničara i njihova nastojanja da konstruiraju priču koja bi odgovarala očekivanjima javnosti.

Bilo je ovo i više nego intrigantno predavanje istaknutog hrvatskog povjesničara koje osvjetljava povijest s pozicije ozbiljne znanosti s jedne strane, te s pozicije slobodnih interpretacija koja služe očekivanjima i zadovoljenju javnosti s druge strane. Ili, izlaganje o tome kako je mit lako prijemčiv, a istina ponekad neuvjerljiva i dosadna.

O predavaču

Prof. dr. sc. Neven Budak redoviti je profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pokretač je i voditelj doktorskog studija medievistike na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1994. do 2005. godine sudjeluje i u poslijediplomskoj nastavi Srednjoeuropskoga sveučilišta u Budimpešti. Jedan od osnivača povijesnoga društva Otium. Bavi se hrvatskom ranosrednjovjekovnom te urbanom i socijalnom poviješću. Kao rezultat njegova zanimanja za pitanja hrvatskog identiteta nastala je dvosveščana enciklopedija Croatica, koja obrađuje doprinos Hrvata svjetskoj kulturnoj baštini. Sudjeluje ili je sudjelovao u uredništvu i savjetu nekoliko časopisa u Hrvatskoj, Austriji, Sloveniji, Njemačkoj i Rusiji. Od 1999. godine predsjednik je Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Od 2009. do 2013. bio je član Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. Od 2012. do 2015. bio je posebni savjetnik za znanost Predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Pod njegovim je vodstvom 2012.-2014. izrađena Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije. Dobitnik je Nagrade Grada Zagreba, Velikog počasnog križa zemlje Gradišče i medalje Filozofskog fakulteta. Počasni je član Hrvatskog antropološkog društva i Međunarodne komisije za povijest gradova. Glavna djela: Prva stoljeća Hrvatske (1994), Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku (1994), Kroatien. Landeskunde – Geschichte – Kultur – Politik – Wirtschaft – Recht (suurednik, 1996), Etnogeneza Hrvata (urednik, 1996), Karlo Veliki. Karolinzi i Hrvati (2001), Habsburzi i Hrvati (suautor, 2003), Hrvatska povijest srednjeg vijeka (suautor, 2006), Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku (2007). Bio je stručni suradnik na snimanju dokumentarnog serijala „Hrvatski kraljevi“, „Dubrovačka Republika“ i „Doba uskoka“.

Izložbom „Od zavičajnog prema univerzalnom“, u Multimedijalnoj dvorani Muzeja Međimurja Čakovec, u četvrtak 27. lipnja 2024., otvorena je 14. umjetnička kolonija Štrigova. Riječ je o originalnom i već dobrano tradicionalnom kulturnom događaju, utemeljenom 2011. godine s intencijom objedinjavanja glazbe, likovnosti, pjesništva, prirodnog okoliša i kulturne baštine na najvišoj mogućoj profesionalnoj razini.

Festival se održava na više lokacija: u znamenitoj štrigovskoj crkvi sv. Jeronima, crkvi sv. Marije Magdalene u Štrigovi, Zmajevom vrtu u Železnoj Gori, Domu kulture i turizma u Štrigovi te u Muzeju Međimurja Čakovec. Cijela ta priča, začinjena, s neodoljivom „glazbom“ plodova darežljivih štrigovskih bregi (hrana i vrhunska vina) daje ovom događaju dodatni ugođaj koji uvijek iznova ispunjava očekivanja i najprobirljivijeg glazbenog, likovnog i poetičnog sladokusca.

Četrnaesta umjetnička kolonija, u organizaciji Grupe Contra iz Zagreba, općine Štrigova i Turističke zajednice Štrigova je sama po sebi  jedinstven događaj. Naime, izložba u MMČ-u, kako ju je osmislila autorica stručne koncepcije, povjesničarka umjetnosti Dunja Horvat Weitner, „zamišljena je kao svojevrsni hommage akademiku Matku Peiću (1923.) i njegovim pogledima na umjetnost. Uz osvrt na Peićevo stvaralaštvo, izložba predstavlja četvoricu slikara – Petra Salopeka (1909. – 1989.), Slavu Striegla (1919. – 2014.), Davorina Radića (1957.) i Davora Žilića (1975.). Ovu naizgled nepovezivu skupinu umjetnika spaja čvrsta, iako nevidljiva spona koja se proteže kroz tri generacije – najstarije, one Peića, Striegla i Salopeka, srednje, kojoj pripada Radić i, konačno, najmlađe, koju predstavlja Radićev učenik Žilić. Tu sponu čini spoznaja o kontinuitetu likovne umjetnosti i prenošenju umijeća i znanja s generacije na generaciju te vjerovanje da umjetnost dolazi iz onoga što smo, tko smo i odakle smo. Slijedom toga likovni izraz umjetnika formira se prije svega u onome što on vidi i gleda, a to je njegov zavičaj. Peić je bio fasciniran požeškim krajolikom i Orljavom, Striegl je sisački majstor koji je život proveo uza Savu, Kupu i Odru; Salopek i Žilić petrinjski su slikara i zaljubljenici u krajobraze oko rijeke Kupe, a Radić je dijete Kostajnice, rođen podno brda Djeda, na obali Une. Promatrajmo ove umjetnike kao dio tog kontinuuma, a svakog pojedinačno kao stvaraoca koji je na iskustvu i senzibilitetu, svojem unutrašnjem i vanjskom krajoliku, izgradio prepoznatljiv slikarski izraz, svoj osobni zanat. Pet slikara, pet osobnosti i pet različitih slikarskih vizija. Svaki od njih oblikovan je svojim intimnim albumima sjećanja i dijalogom s drugima oko sebe. I dok je svaki za sebe poseban i neponovljiv, samo svoj, svi zajedno oni su dio kolektivne memorije, dio zajedničkog nasljeđa u kojem se stapaju stvarno i imaginarno, priroda i umjetnost, zavičajno i univerzalno“.

Izložba će se moći razgledati do 25. kolovoza ove godine.

Mjesto događanja: Multimedijalna dvorana Riznice Međimurja
Vrijeme događanja: petak, 28.6.2024. u 19 sati

Na naše peto po redu popularno predavanje, u Riznicu Međimurja dolazi nam najpoznatiji hrvatski povjesničar, prof. dr. sc. Neven Budak. U njegovoj fascinantnoj biografiji spomenut ćemo najbitnije dosege u karijeri.Redoviti profesor je povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pokretač je i voditelj doktorskog studija medievistike na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1994. do 2005. godine sudjeluje i u poslijediplomskoj nastavi Srednjoeuropskoga sveučilišta u Budimpešti. Jedan od osnivača povijesnoga društva Otium. Bavi se hrvatskom ranosrednjovjekovnom te urbanom i socijalnom poviješću. Kao rezultat njegova zanimanja za pitanja hrvatskog identiteta nastala je dvosveščana enciklopedija Croatica, koja obrađuje doprinos Hrvata svjetskoj kulturnoj baštini. Sudjeluje ili je sudjelovao u uredništvu i savjetu nekoliko časopisa u Hrvatskoj, Austriji, Sloveniji, Njemačkoj i Rusiji. Od 1999. godine predsjednik je Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Od 2009. do 2013. bio je član Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. Od 2012. do 2015. bio je posebni savjetnik za znanost Predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Pod njegovim je vodstvom 2012.-2014. izrađena Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije. Dobitnik je Nagrade Grada Zagreba, Velikog počasnog križa zemlje Gradišče i medalje Filozofskog fakulteta. Počasni je član Hrvatskog antropološkog društva i Međunarodne komisije za povijest gradova. Glavna djela: Prva stoljeća Hrvatske (1994), Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku (1994), Kroatien. Landeskunde – Geschichte – Kultur – Politik – Wirtschaft – Recht (suurednik, 1996), Etnogeneza Hrvata (urednik, 1996), Karlo Veliki. Karolinzi i Hrvati (2001), Habsburzi i Hrvati (suautor, 2003), Hrvatska povijest srednjeg vijeka (suautor, 2006), Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku (2007). Bio je stručni suradnik na snimanju dokumentarnog serijala „Hrvatski kraljevi“, „Dubrovačka Republika“ i „Doba uskoka“.

O predavanju „Dva vladara ili kako se stvarala hrvatska povijest“:

Sljedeće, 2025. godine, obilježavat će se 1100. obljetnica navodne krunidbe kralja Tomislava. Predviđeni su znanstveni skupovi i izložba, uz barem jedan igrano-dokumentarni film, koji će pridonijeti učvršćenju mita o Tomislavu kao prvom hrvatskom kralju. Sve je to nastavak slične proslave održane prije stotinu godina, a ta je pak proslava bila utemeljena u radovima nekoliko vodećih hrvatskih povjesničara devetnaestog stoljeća, među koji se ističu Franjo Rački i Ivan Kukuljević Sakcinski. Njihovi su članci, a potom i proslava 1925., bacili u sjenu jednog drugog hrvatskog vladara, o kojemu znamo više nego o Tomislavu, a to je bio Trpimir. Na predavanju će se pokazati na čemu temeljimo naša znanja o dvojici istaknutih hrvatskih vladara te koja su od tih "znanja" temeljena na povijesnim izvorima, a što je rezultat domišljanja povjesničara i njihova nastojanja da konstruiraju priču koja bi odgovarala očekivanjima javnosti.

Mjesto održavanja: Multimedijalna dvorana Riznice Međimurja
Trajanje izložbe: 27. 6. – 25. 8. 2024.
Otvorenje: četvrtak, 27. 6. 2024. u 18 sati
Organizator: Grupa Contra Zagreb, Općina Štrigova i TZ Općine Štrigova
Autor stručne koncepcije: Dunja Horvat Weitner

U sklopu 14. Umjetničke kolonije Štrigova otvara se izložba „Od zavičajnog prema univerzalnom“

Od zavičajnog prema univerzalnom

Kada je 1968. godine Matko Peić objavio svoj Pristup likovnom djelu, šira hrvatska javnost dobila je izvanserijsku knjigu o gledanju i razumijevanju likovnog stvaralaštva. U njoj je Peić, slikovito i nepretenciozno, s tankoćutnošću pjesnika, nastojao objasniti umjetničko stvaranje onako kako ga je sam vidio i tumačio, bez želje da svoje viđenje prezentira kao kanon i pravilo. Umjesto toga, čitatelje je blago i toplo poučio kako da pomoću likovnih sredstava proniknu u zakonitosti umjetničkog zanata i tako se približe razmišljanju umjetnika i njihovim likovnim izborima. „Samo onaj koji se temeljito upozna s fiziologijom čovjeka može se uputiti u proučavanje njegove psihologije“, napisao je. „Tako je i s likovnim djelom. Ono otkriva svoju dušu samo onomu koji upozna njegovo tijelo.“ Svojim preciznim opservacijama i istančanim osjećajem za likovne tehnike i prirodu materije, Matko Peić približio nas je umjetnicima, naučio nas kako da govorimo njihovim jezikom.

Ovogodišnja izložba zamišljena je kao svojevrsni hommage Peiću (1923.) i njegovim pogledima na umjetnost. Uz osvrt na Peićevo stvaralaštvo, ona predstavlja četvoricu slikara – Petra Salopeka (1909. – 1989.), Slavu Striegla (1919. – 2014.), Davorina Radića (1957.) i Davora Žilića (1975.). Ovu naizgled nepovezivu skupinu umjetnika spaja čvrsta iako nevidljiva spona koja se proteže kroz tri generacije – najstarije, one Peića, Striegla i Salopeka, srednje, kojoj pripada Radić i, konačno, najmlađe, koju predstavlja Radićev učenik Žilić. Tu sponu čini spoznaja o kontinuitetu likovne umjetnosti i prenošenju umijeća i znanja s generacije na generaciju te vjerovanje da umjetnost dolazi iz onoga što smo, tko smo i odakle smo. Slijedom toga likovni izraz umjetnika formira se prije svega u onome što on vidi i gleda, a to je njegov zavičaj. Peić je bio fasciniran požeškim krajolikom i Orljavom, Striegl je sisački majstor koji je život proveo uza Savu, Kupu i Odru; Salopek i Žilić petrinjski su slikara i zaljubljenici u krajobraze oko rijeke Kupe, a Radić je dijete Kostajnice, rođen podno brda Djeda, na obali Une.

Promatrajmo ove umjetnike kao dio tog kontinuuma, a svakog pojedinačno kao stvaraoca koji je na iskustvu i senzibilitetu, svojem unutrašnjem i vanjskom krajoliku, izgradio prepoznatljiv slikarski izraz, svoj osobni zanat. Pet slikara, pet osobnosti i pet različitih slikarskih vizija. Svaki od njih oblikovan je svojim intimnim albumima sjećanja i dijalogom s drugima oko sebe. I dok je svaki za sebe poseban i neponovljiv, samo svoj, svi zajedno oni su dio kolektivne memorije, dio zajedničkog nasljeđa u kojem se stapaju stvarno i imaginarno, priroda i umjetnost, zavičajno i univerzalno.

Dunja Horvat Weitner

U srijedu, 5. lipnja 2024., održana je IV. Zrinijada – natjecanje učenika hrvatskih osnovnih škola koje baštine Zrinske, u znanju o povijesti obitelji Zrinski. U ovogodišnjem natjecanju, koje se održalo treću godinu za redom u Muzeju Međimurja Čakovec –suorganizatoru i muzeju domaćinu, u trajanju od 11 do 17 sati, sudjelovali su natjecatelji iz 12 hrvatskih osnovnih škola koje baštine Zrinske.

Četveročlane timove učenika pripremali su i pratili njihovi mentori, a predvodili kapetani timova. Timovi su se hrabro zajednički borili i okušali u više izazova. Naime, za pobjedu u Zrinijadi timovi su morali pokazati znanja i vještine, vezane uz povijest obitelji Zrinski i vrijeme u kojem su živjeli, ali i snalažljivost i timski duh! Timovi su morali uspješno proći kroz kreativne i zadatke znanja, poligon – lentu vremena te savladati nove vještine – poput mačevanja, streličarstva, kaligrafije i srednjovjekovnog načina liječenja, u čemu su im pomogli članovi udruge Reda Čuvara grada Zagreba, naši ovogodišnji gosti, a na samom kraju natjecanja čekao ih je posljednji izazov – Viteški turnir – u kojem su oni najbolji iz svakog tima morali pokazati koliko su vješti i okušati svoju sreću u Starom gradu Zrinskih.

Budući da su naslov prvaka Zrinijade ove godine branila dva tima, ne čudi što je ovogodišnje natjecanje obilježila srčana borba timova! Unatoč tome, dobili smo novog pobjednika – učenički tim koji je najuspješnije riješio zadatke i prošao izazove te uvjerljivo osvojio najveći broj bodova (39). Naši ovogodišnji pobjednici i novi prvaci su učenici OŠ „Petar Zrinski“ iz Čabra – tim Zrinjevci koji čine kapetan Borna Lipovac, Tena Malnar, Noel Janeš, Vito Kovač i njihov mentor Dejan Troha. Čestitamo im na pobjedi! U tijesnoj borbi za drugo mjesto našli su se timovi iz OŠ Rovišće koji su s 36 bodova osvojili drugo mjesto, tim iz OŠ Petra Zrinskog Zagreb, koji je s 35 bodova zauzeo treće mjesto i tim iz OŠ Štrigova koji je s 34 boda osvojio visoko 4. mjesto. Slijedili su ih također izuzetno uspješni timovi iz: OŠ „Petar Zrinski“ Jalžabet s 30,5 bodova na 5. mjestu te III. OŠ Čakovec na 6. mjestu s 29 bodova. S 27 osvojenih bodova na 7. mjestu je tim iz OŠ Zrinskih i Frankopana iz Otočca, a na 8. OŠ Krunoslava Kutena iz Vrbovca s osvojenih 26,5 bodova, dok ih slijede učenici OŠ Konjščina s osvojenih 26 bodova na 9. mjestu. Na 10., 11. i 12. mjestu našli su se timovi iz I. OŠ Čakovec s 25,5 bodova, OŠ Podturen s 24,5 boda i II. OŠ Čakovec s 22,5 osvojena boda.

Svim timovima čestitamo na ostvarenom rezultatu i hrabroj i plemenitoj borbi te sudjelovanju u natjecanju, a pobjednicima na velikom uspjehu i pobjedi! BRAVO!

Vidimo se i sljedeće godine, na V. Zrinijadi, u kojoj vas očekuje uvijek nova, drukčija i još veća avantura!

Izložba „Stari grad Čakovec - naš dom“, otvorena u petak, 24. svibnja u Multimedijalnoj dvorani MMČa, ima svrhu osvijestiti našu pripadnost i bliskost jednom važnom povijesnom zdanju koje doskora obilježava 700-ti rođendan. Postav na pristupačan i razumljiv način dočarava fascinantan put koji su čakovečki Stari grad i njegovi stanari prošli od prvih povijesnih zapisa do danas. Polazišna točka – Čakov turen, bila je nadasve skromna, da bi se u nadolazećim stoljećima Čakovec uzdigao do hrvatske banske rezidencije, novčarskog središta, značajnog vojnog uporišta, izvorišta kulturnih pregnuća, zanimljive carske ljubavne romanse i toplog doma mnogih velmoža, građana, seljaka, zanatlija i službenika, okupljenih na jednom mjestu i barem pod kapom nebeskom posve jednakih.

Izložba o stanarima Staroga grada počinje s grofom Čakom, koji je svoj vijek proživio, koliko-toliko, u miru i spokoju. Njemu dugujemo ime našega grada. Novi gospodar, nesretni ban Stjepan II. Lacković puno je gore prošao. Upleo se jadan u staleške svađe i gadno nastradao izboden mačevima na Krvavom saboru križevačkom 1397. godine. Nakon Lackovića u Čakov turen dolaze vješti i spretni bankari Ernušti. Ali zlo nikad ne miruje pa se iz svojih azijskih zabiti iznenada pojavljuju ratoborne Osmanlije. Zagorčali su život narodima koji su im stajali na putu. No svako zlo u stopu prati tračak dobra pa je povijest Hrvatima olakšala muke podarivši im Zrinske. Bili su to kuražni ljudi, smjeli i srčani, odlučni da Hrvati sami gospodare svojom zemljom. Bečki vlastodršci nisu to smatrali poželjnom osobinom svojih podanika. Pale su glave.

Nakon tragedije Zrinskih, Stari grad polako propada, a onda dolazi novi gospodar, češki grof Ivan Mihovil Althan. Taj je čovjek imao vrlo lijepu ženu: vrckavu, duhovitu, vatrenu, koketnu itd. – španjolsku markizu Mariju Pignatelly Althan. Tu počinje jedna klasična ljubavna priča s čijim se pojedinostima možete upoznati na izložbi. Nakon toga ljubav nije više u prvom planu jer u Stari grad dolaze prvi kapitalistički poduzetnici – Feštetići. U vlastitom domu podižu tvornicu šećera. Šećerana nije doživjela ni punoljetnost, a vrijeme se već dokotrljalo do prve polovine 20. stoljeća, kada nekadašnju raskošnu rezidenciju najslavnijih hrvatskih muževa nastanjuje gradska sirotinja. Ispod zidina palače grade se svinjci i kokošinjci.

1954. godine u jednom manjem dijelu fortifikacije otvoren je prvi međimurski muzej - Gradski muzej Čakovec, kasnije preseljen u palaču pod nazivom Muzej Međimurja Čakovec.

U Starom gradu 1972. godine otvara se jedan od prvih diskača. Nazvali su ga Rupa. Kako i inače sve rade temeljito, tako su i rock prigrlili u tolikoj mjeri da Čakovec postaje poželjna destinacija nekih od najpoznatijih svjetskih rock sastava. Da sve bude još življe i veselije u Stari grad 1978. dolazi i prva međimurska radijska postaja, Radio Čakovec.

O svemu tome, pa i puno više od toga govori izložba „Stari grad Čakovec – naš dom“ koju možete razgledati do 23. lipnja 2024. godine u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja. Autor postava je mr. sc. Zlatko Bacinger.

Foto: Silvio Benč

Mjesto događanja: terasa Gradske kavane Čakovec
Vrijeme: utorak, 28. 5. 2024. u 12 sati

Na svoj sedamdeseti rođendan, Muzej Međimurja Čakovec poklonit će Čakovčanima jednu zanimljivu povijesnu priču i usto vratiti dignitet objektu koji je svojedobno obilježio građanski život našega grada. Riječ je o postavljanju spomen-ploče posvećenoj ugostiteljskoj obitelji Elizabete i Geze Legensteina, koja će biti postavljena na samom ulazu u čakovečku Kavanu Royal, kako će se doskora zvati sadašnja Gradska kavana Čakovec. Naime, 2017. godine, prigodom svog posjeta voljenom Čakovcu, Lili Čaki Legenstein, kći Elizabete i Geze, izrazila je želju da se kavani vrati nekadašnji naziv. Želju joj, stjecajem okolnosti, nismo ispunili za života, preminula je 2021. godine, no Muzej koristi prigodu da na svoj 70. rođendan ostvari želju jedne od najpoznatijih hrvatskih glumica i plesačica koja je svoje djetinjstvo provela u Čakovcu i uvijek se s radošću prisjećala godina kada je kao djevojčica nastupala u čakovečkoj kavani Royal. Otkrivanje spomen-ploče biti će upriličeno u utorak, 28. svibnja 2024. godine u 12 sati. Pozivamo da nazočite ovoj svečanosti te na taj način odate poštovanje obitelji Legenstein, legendama čakovečkog građanskog života 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća.

Spomen-ploču zajednički postavljaju Grad Čakovec i Muzej Međimurja Čakovec.

Mjesto događanja: Multimedijalna dvorana Riznice Međimurja
Vrijeme događanja: petak, 17. svibnja 2024., 9.00 sati

Petnaestu godinu zaredom, u petak 17. svibnja 2024., u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja održana je tradicionalna kulturna priredba – Mali školski kustosi. Tijekom petminutnog izlaganja pred povjerenstvom i publikom učenici su predstavili stare, zanimljive i rijetke predmete sačuvane u njihovim kućama i dvorištima. Vještih ruku djela bila je tema ovogodišnje priredbe, a naslov malog školskog kustosa dodijeljen je sljedećim učenicima:

1. Eni Janković, predmet: pomagalo za delati „požiroke“, mentorica Romina Volar, OŠ Jože Horvata Kotoriba
2. Eleni Barić, predmet: tibet, mentorica Ivana Pongrac, III. OŠ Čakovec
3. Maji Pauli Fortner, predmet: šibnata metla, mentorica Anita Škvorc Branda, OŠ Štrigova
4. Muri Kovačić, predmet: moja črna pisanica i Daši Posavec, predmet: pletenje cekara, mentorica: Danijela Topličanec, I. OŠ Čakovec
5. Marti Križanec, predmet: školska pločica za pisanje, mentorica Petra Hatlak i Aleksandru Božeku, predmet: stolarica ili citara, mentorica Vesna Krušelj, OŠ Prelog
6. Asji Talan, predmet: ceker moje prabake Katice, mentorica Suzana Košak i Dolores Horvat, predmet: izrada krpene lutke bez šivanja, mentorica Sanja Rašan, OŠ Hodošan.

Iskrene čestitke svim kustosima te veliko hvala njihovim mentorima!

Mjesto događanja: Multimedijalna dvorana Riznice Međimurja
Vrijeme trajanja izložbe: 24. 5. 2024. – 24. 6. 2024.
Otvorenje: Petak,24. 5. 2024. u 19 sati

Kustos izložbe: Franc Obal Izložba pod nazivom Stari grad Čakovec – naš dom, prati kronološki slijed njegovih stanara, od grofa Čaka do modernog doba. Koncipirana je tako da pruži jednostavan prikaz tog prastarog zdanja u svjetlu svakodnevnog života stanara, bez obzira je li riječ o plemićima, banovima i slavnim vojskovođama ili o posve običnim ljudima koji su tu pronašli svoj stalni ili privremeni dom. Kako se dogodilo da je na jednom zabačenom, močvarnom i šumovitom području, prepunom komaraca, zmija i divljih zvjeri, neki malo poznati grof koji se odnekud dotepao na ove prostore, izgradio primitivnu drvenu utvrdu?

Zašto baš tu? Kako je ta neugledna tvrđavica kasnije stasala u bansku rezidenciju u kojoj se krojila visoka državna politika? Kako je potom pala na najniže moguće grane, da bi se u najnovije vrijeme vratila kao krasotica među rijetko očuvanim i obnovljenim kasnosrednjovjekovnim utvrdama. Kakva je bila sudbina stanara i njihovih obitelji?

Na sva ta pitanja pokušava odgovoriti izložba Stari grad Čakovec – naš dom. Povijest je naizgled zamršen gordijski čvor, ali je u biti vrlo jednostavna kada se raspetljava nit po nit i kada se opisuje jednostavnim i svima pristupačnim jezikom. Izložba, čiji je autor mr. sc. Zlatko Bacinger, voditelj promidžbe i marketinga Muzeja Međimurja Čakovec, priprema se kao popratni sadržaj u povodu 29. svibnja, Dana grada Čakovca

Mjesto događanja: Multimedijalna dvorana
Vrijeme događanja: petak, 17. 5. 2024. od 9 sati

Mali školski kustosi tradicionalna je kulturna priredba Muzeja Međimurja Čakovec. Održava se već petnaestu godinu zaredom i među učenicima i učiteljima u Međimurju postaje sve popularnija i prepoznatljivija. Učenici, mali školski kustosi, tijekom petminutnog izlaganja pred povjerenstvom i publikom predstavljaju stare, zanimljive i rijetke predmete sačuvane u  njihovim kućama i dvorištima. Dosad su predstavili brojne predmete kao što su krnička, lopar, greblica, set od kamenine, zipka, mlinček za mljevenja maka, zemljani cedilnik, drveni lagvek, raspelo, šprudlin, tiblica, stara mišolovka, nadstoljnjak, mašina za delati cukore, guzanjka, škorije za losi, pegla, stara putovnica, žačka, korpa, rifljača, maslenka, stara petrolejska lampa, šivača mašina, ratna medalja cara Franje Josipa, kovanica od pet austrijskih kruna iz 1900. godine, set za uređivanje i mnoge druge.

Vještih ruku djela tema je ovogodišnjih Malih školskih kustosa koji će se održati 17. svibnja 2024. (petak) u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja s početkom u 9 sati. Učenici su u suradnji s mentorima mogli birati predmete izrađene rukom, bez obzira je li riječ o jedinstvenim rukotvorinama pojedinaca (čipka, ceker, kinč…) ili o predmetima serijske proizvodnje (poput košaraštva i sl.).

Ove će se godine zanimljive i rijetke predmete, koji su vještih ruku djela javnosti predstaviti:

1. mala kustosica Ena Janković, predmet: pomagalo za delati „požiroke“, mentorica Romina Volar, OŠ Jože Horvata Kotoriba
2. mala kustosica Elena Barić, predmet: tibet, mentorica Ivana Pongrac, III. OŠ Čakovec
3. mala kustosica Maja Paula Fortner, predmet: šibnata metla, mentorica Anita Škvorc Branda, OŠ Štrigova
4. mala kustosica Mura Kovačić, predmet: moja črna pisanica i mala kustosica Daša Posavec, predmet: pletenje cekara, mentorica: Danijela Topličanec, I. OŠ Čakovec
5. mala kustosica Marta Križanec, predmet: školska pločica za pisanje, mentorica Petra Hatlak i mali kustos Aleksandar Božek, predmet: stolarica ili citara, mentorica Vesna Krušelj, OŠ Prelog
6. mala kustosica Asja Talan, predmet: ceker moje prabake Katice, mentorica Suzana Košak i mala kustosica Dolores Horvat, predmet: izrada krpene lutke bez šivanja, mentorica Sanja Rašan, OŠ Hodošan.

            Cilj priredbe je pobuditi osjećaj odgovornosti prema starim predmetima, ukazati na potrebu njihova čuvanja i njegovanja te učvrstiti vjerovanje da stari predmet nije tek beskorisna i bezvrijedna starina, nego da svaki ima svoju priču iza koje stoje ljudi. A ti ljudi su naši roditelji, djedovi i bake, pa kroz odgovoran odnos prema starim predmetima iskazujemo poštovanje i prema njima samima.

Veselimo se susretu!