Ime Nade Mance poznato je međimurskoj javnosti kao ime osobe koja je obnovila vještinu izrade čipke na batiće u Međimurju. Ova se vještina danas veže uz Svetu Mariju u kojoj je Nada Mance pronašla čipkarice koje su joj 1990-ih godina pomogle da i sama nauči tehniku izrade i da obnovi ovu vještinu. Otad pa sve do svojih zadnjih dana neumorno je istraživala povijest čipke ponajprije po Svetoj Mariji i okolnim mjestima u Međimurju te drugim krajevima Hrvatske.

Uz gotovo svakodnevni rad na čipki, redovito je sudjelovala na različitim festivalima i edukacijama. Tako je od prvog izdanja bila sudionica Festivala čipke u Lepoglavi. Upravo na tom festivalu je stekla mnogobrojne kontakte s čipkaricama i čipkarima iz drugih država što joj je omogućilo da međimursku čipku stavi u kontekst europske čipkarske tradicije.

S gospođom Nadom smo u muzeju surađivali dugi niz godina, a najintenzivnije prilikom rada na izložbi „Čipkarstvo u Međimurju - Svetomarska čipka“ autorice Smiljane Petr-Marčec 2000. godine te u posljednjih nekoliko godina prilikom pripreme stalnog postava muzeja nematerijalne baštine „Riznica Međimurja“ u kojem je prezentirano i čipkarstvo. Za postav je Nada Mance poklonila najstarije čipke iz svoje privatne kolekcije i poculicu u potpunosti izrađenu od čipke.

Dobra suradnja s obitelji Mance se nastavila i nakon smrti Nade. Danas je od supruga Ivana i sina Davorina preuzeta donacija ostavštine Nade Mance. Ostavština se sastoji od desetak primjeraka čipke, opreme za izradu čipke te neprocjenjive dokumentacije koju je Nada sakupila tijekom godina.

Predmete su preuzele ravnateljica muzeja Maša Hruste Sobočan i viša kustosica etnografskog odjela Janja Kovač. Slijedi obrada predmeta i njihova pohrana na adekvatan način. Obitelji Mance zahvaljujemo na povjerenju i iznimno vrijednoj donaciji upravo muzeju čime su omogućili da višegodišnji rad Nade Mance bude trajno pohranjen i dostupan svim zainteresiranim za čipkarstvo u Međimurju i Hrvatskoj.