Ostavština Josipa Munczija

Baka Veronika Štos ostavštinu Josipa Munczija o kojem je brinula, ostavila je svojim kćerima, a one mlađim generacijama. S obzirom na to da sam htio da bude dostupna zainteresiranoj javnosti, javio sam se prof. Mariji Borko koja vodi projekt Topoteka u Gimnaziji Josip Slavenski Čakovec. Ona me uputila na Muzej Međimurja Čakovec i na njezin sam poticaj odlučio ostavštinu Josipa Munczija ostaviti upravo MMČ-u, rekao je Željko Babić iz Nedelišća koji je 2024. MMČ-u predao vrijednu ostavštinu Josipa Munczija.

O Josipu Muncziju

Josip Munczi (15. 3. 1910. – 2004.) rođen je u Čakovcu, no podrijetlom je Mađar. Izučio je trgovinu manufakturnom robom.

On i njegova supruga Katica rođena Gyuranec bili su aktivni u katoličkom pokretu, a kako su kazališne predstave tih društava dominirale u čakovečkom scenskom amaterizmu dvadesetih godina stoljeća, sudjelovali su u većini predstava koje su se izvodile. Osim amaterskoga kazališnog rada Munczi je bio zainteresiran i za sport, odnosno jedan je od osnivača Građanskoga športskog kluba u Čakovcu, drugoga najuspješnijeg sportskog kluba u Čakovcu u međuratnom razdoblju. Odmah po osnivanju Građanskoga športskog kluba (GŠK) 1932. godine s radom je započela i diletantska sekcija koja je izvodila zahtjevne pučke predstave, a kako su diletanti u to vrijeme često surađivali, Munczi je nastupao i u velikim projektima Čakovečkoga športskog kluba tridesetih godina.

U vrijeme mađarske okupacije Međimurja surađivao je s mađarskim vlastima zbog čega je 1945. do veljače 1948. godine bio zatvoren u Zavodu za prisilni rad Stara Gradiška. Nakon povratka u Čakovec nastavio je s amaterskim kazališnim radom te je nastupao i surađivao u kazališnim predstavama Dramske sekcije Međimurec Sindikalne podružnice tvrtke Vajda Čakovec, Amaterskoga kazališta u Čakovcu i KUD-a Naprijed Čakovec.

Munczi je prema vlastitim rukopisima režirao 28 i glumio u 94 predstava, a ukupno je nastupao 591 puta. Sudjelovao je na Festivalu na otoku Hvaru, Vinkovcima, Varaždinu i Čakovcu. U većini tih predstava sudjelovala je i njegova supruga Katica. Zapisao je Povijest diletantskoga kulturnog rada u Čakovcu (1917. – 1963.) koju potkrjepljuje dokumentacijom koju je sakupio, a materijale je ustupao Vinku Lisjaku i drugim autorima koji su pisali o toj tematici.

Munczijeva ostavština

Radi se o dokumentaciji tematski spremljenoj u deset kutija koja svjedoči o različitim temama iz povijesti Čakovca u 20. stoljeću. Donosi Munczijeva sjećanja na društveni, kulturni i sportski život međuratnoga Čakovca u kojem je entuzijastički sudjelovao, nekoliko stotina fotografija kojima je na poleđini zapisana njihova datacija, kao i imena ljudi koji se na njima nalaze, plakate i programe kazališnih predstava, obiteljsku dokumentaciju koja svjedoči o njihovom privatnom i poslovnom životu i drugo.

Munczi je za života sa svojom njegovateljicom Veronikom odlazio u posjete njezinoj obitelji čiji se članovi sjećaju da je skupljao sve što mu je došlo pod ruku, no i da je imao specifične interese. Zanimljivo je da su među građom koju je skupio pronašli i članove obitelji, primjerice djeda koji je igrao nogomet za ondašnji GŠK, a čiji je tajnik bio upravo Munczi.

• Ova ostavština je vrlo vrijedna kronika toga vremena. Dokumentira od svakodnevnih događanja do događanja vezanih uz društvo, sport, kulturu. Vrlo je precizno dokumentirana građa, pedantna, s opisima mjesta, vremena i ljudi, što je svakako dodatna vrijednost. Munczijevim životom i radom svakako ćemo se još baviti, a u planu je virtualna izložba kojom bi se ostavština djelomično predstavila javnosti te Munczijevim riječima ispričala priča o vrlo bogatom društvenom životu Čakovca u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, najavila je muzejska savjetnica Ana Šestak.

Građa je već dijelom korištena za izložbu „Drugi svjetski rat u fundusu Muzeja Međimurja Čakovec“, „Čakovec nekoć 9 – A sada sport i rekreacija“ te za Monografiju Grada Čakovca.

I Željkova obitelj s očeve strane darovala je vrijednu ostavštinu MMČ-u. Riječ je o fotografskoj opremi djeda Nikole Babića. Muzej Međimurja Čakovec vrlo je zahvalan na ovakvim donacijama koje će ulaskom u muzejski fundus ostati sačuvane i dostupne svoj zainteresiranoj javnosti i istraživačima. Može se reći da je i Munczijeva želja bila da ono što je skupljao za života jednoga dana posluži kao temelj za djelo ili stručni rad.

Za iznešenih vidljivo je da smo bili sposobni stvarati i nismo trebali uvoziti kulturu, pa da se tim dičim. Nadam se da će jednom možda naći osoba koji bude opširnije pisao o svemu tome. Za koji rad unaprijed se njemu najljepše zahvaljujem, napisao je Munczi u jednom svojem rukopisu vezanom uz kazališni život Čakovca.

Muzej Međimurja Čakovec poziva sve koji imaju građu za koju smatraju da je vrijedi sačuvati da je dostave Muzeju koji će pružiti kontrolirane uvjete, stručnu skrb, sigurnost i dostupnost koji su neophodni za dugoročno očuvanje i razumijevanje vrijedne građe. Muzeji čine građu dostupnom široj javnosti kroz izložbe, obrazovne programe i online resurse.