I nakon 40 godina karijere izmišljam nove stvari

„Stvarati vizualne doživljaje koji prije nisu bili viđeni najveća mi je satisfakcija. Kad nešto izmislim i napravim što znam da nikada nisam vidio i onda se nadam da to i drugi nisu vidjeli, tu dolazi nekakva originalna inspiracija ljudima da dožive nešto što prije nisu mogli“.

Damir Hoyka jedan je od najaktivnijih hrvatskih fotografa koji ove godine obilježava četiri desetljeća profesionalnog fotografskog stvaralaštva. Izlagao je na više od devedeset samostalnih i grupnih izložbi, objavio na tisuće fotografija, fotomonografije, esej o fotografiji „Fotosofia“. Uz to, autor je nagrađenog SF romana „Xavia“ kao i serije knjiga dječje proze. Do 4. svibnja ove godine u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec može se razgledati njegova izložba „Kvantni safari“, prva samostalna u Čakovcu. Sadrži 27 fotografija nastalih digitalnom manipulacijom pomoću koje stvarne fotografije pretvara u različite eterične oblike.

Ovaj ciklus fotografija nešto je drukčiji od onoga na što je publika navikla. Odakle ideja za takve fotografije?

Niz mojih foto serija nastane iz promatranja onoga što radim. Neki puta se dogodi nekakav pomak u obradi, ideja koja nije bila planirana i tu uočim nekakav detalj koji me zaintrigira. Onda se odmaknem od onoga što sam radio, zbog čega sam počeo raditi tu fotografiju. Razvijem mali dio toga, stavim sa strane i vratim se onom što moram dovršiti. Kad to dovršim vratim se ovom i čačkam po tome niz godina. Tako je bilo i s Kvantnim safarijem. Moram reći da tema o kojoj ovdje razmišljam je dugoročna tema. O dvije stvari sam počeo razmišljat kad sam došao sebi, negdje s pet, šest godina. Gledao sam prema gore i pitao se što to ima tamo gore na toj velikoj skali, one točkice po nebu, ima li tamo koga. A kad nije bilo zvjezdanog neba po noći, onda sam si mislio što ima na toj najmanjoj skali, čega najmanjega ima, od čega je sve sazdano. I danas se pitam što će biti na kraju, dal će to biti nekakve strune, od čega je sve sazdano? I to je misao koja me prati cijeli život. Kad nanjušim neku temu koja mi je važna, nastojim to prenijeti publici.

Kako je publika prihvatila takav odmak od klasične fotografije?

Imate razne umjetnike koji funkcioniraju na razne načine. Neki se opredijele za način „uspio sam s jednom serijom i cijeli život se držim tog stila“. Ja nisam taj, volim istraživat, užasno sam radoznao i meni fotografija služi za dijeljenje svojih misli i dijeljenje inspiracije sa svojom publikom. Ideja je na prvom mjestu. Kad dobijem ideju, razmišljam o tome kako ću formirati tu ideju i koji će biti moji motivi. Prvo ideja, a onda motivi i forma. Nije da imam formu i motiv pa se ideja pokušava prilagoditi tome. Ja nisam taj, uvijek krećem od ideje, onda tražim nove forme i motive i zato je dosta mojih serija vrlo različito. Ne može se sa istim stilom baš sve na svijetu reći. Možda možeš dvije, tri ideje podijeliti istim stilom ali to je to. Zato ti moji izleti otkrivanja novih stvarnosti i ono što me veseli i što me vjerojatno drži ovih 40 godina. Stvarati vizualne doživljaje koji prije nisu bili viđeni mi je najveća satisfakcija. Kad nešto izmislim i napravim što znam da nisam nikada vidio i onda se nadam da i drugi to nisu vidjeli, tu dolazi nekakva originalna inspiracija ljudima da dožive nešto što prije nisu mogli. Došao sam do zaključaka da to podijelim sa svojim publikom ne bismo li svi došli do nekakvih spoznaja koje će nam unaprijediti život, učiniti ga ljepšim iznutra, da nam okolina bude što ljepša, adekvatnija. Volim reći da sam onoliko sretan koliko su sretni ljudi oko mene.

Kako to da se odabrali Muzej Međimurja Čakovec za izložbu „Kvantni safari“?

Zato što tu još nisam bio. Također se volim i vratiti na mjesta na kojima sam bio. Dakle meni je vrlo bitno da mi je u gradu u koji idem draga publika kojoj se volim vratit ili da otkrijem novu publiku. Ovdje nisam bio pa idem da vidim što će se dogoditi. Za moje gostovanje u Čakovcu ste zaslužni svi vi koje sam upoznao, ravnateljica MMČ-a Maša Hrustek Sobočan je bila prekrasna, zainteresirana i kad se negdje osjećaš dobro došao, dapače. Trebalo mi je četrdeset godina. Bila je jedna moja fotografija nekom prilikom na jednoj skupnoj izložbi, ali ovo je moja prva samostalna izložba u Čakovcu.

Kad se osvrnete na tako dugu i bogatu karijeru, četiri desetljeća, o čemu razmišljate?

Kad pomislim da je prošlo četrdeset godina, meni je to nezamislivo. Ne mogu si zamisliti da već četrdeset godina živim od fotografije. Kad se sjetim što sam sve prošao, što sam sve vidio, kakve sam sve prekrasne ljude upoznao, kakve smo prekrasne projekte radili, dječje romane što pišem, moj roman, mogu reć da živim punim životom i dalje unatoč četrdeset godina. Još je sad i bolje jer što si stariji si mudriji, imaš širi krug poznanstava, ljudi koji vole neke stvari pa je nešto lakše realizirati.

Ove godine obilježavate i dvadeset godine održavanja FOTOSOFIJE, seminara napredne fotografije. Tko su polaznici tečaja i je li do sad bilo polaznika iz Međimurja?

Prošle godine, za 19. FOTOSOFIA oni koji se sjećaju, djevojka s plakata i vizuala koja nam je bila zaštitno lice, mi to zovemo „FOTOSOFIJA girl“ je od kuda? Iz Čakovca. To je vaša Lena Šarić koja studira kod nas u Zagrebu i kod Tihane HarapinZalepugin je u agenciji. Odabrao sam nju da bude zaštitno lice. Što se tiče seminara, na FOTOSOFIJU dolaze iz cijele regije, to nije samo hrvatski projekt. Imali smo polaznicu iz Londona koja je magistra fotografije na jednoj londonskoj akademiji i bez obzira na to, ona došla. Ono što mi imamo, a što nisam siguran da ni akademija ni slični seminari imaju je da je kod nas sve upućeno na praksu, sve se objavljuje. Tih šest dana koji seminaristi provedu s nama sve što rade je stvarno, pravi mediji im objavljuju modne fotke, pravi klijenti objavljuju njihove komercijalne fotke, reklamne fotografije. Sve što rade sve se objavljuje i ti nakon šest dana rada, znaš da svoje fotografije možeš jednog dana iskoristiti. Radiš objavljive stvari. Mislim da to pomogne čovjeku u životu, kako se snaći, funkcionirati u profesionalnim uvjetima i da sam sebi raščisti koji žanr fotografije je za njega.

Intervju s fotografom Damirom Hoykom povodom otvorenja izložbe „Kvantni safari“ u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec objavljen je u tjedniku Međimurske novine, broj 1543 od 11. travnja 2025. godine. Izložba je otvorena do 4. svibnja 2025. godine i besplatna je za razgled.

(Foto: Silvio Benč)