S ciljem promicanja i očuvanja bogate glazbene baštine, odnosno međimurske popevke, u Međimurju se mjesec studeni obilježava kao mjesec međimurske popevke. U svim se institucijama tim povodom organiziraju prigodni programi kojislave i cijene tu našu neprocjenjivu baštinu.
Muzej Međimurja Čakovec ove godine priredio je stručna predavanjima o međimurskoj popevki koja provode viša kustosica, etnologinja Janja Kovač i kustosica pedagoginja Ines Virč. Prvo predavanje održano je u Osnovnoj školi Gornji Mihaljevec. Kustosica pedagoginja Ines Virč osmaše je upoznala s dugom i bogatom poviješću popevke, njenim posebnostima i nositeljima. Učenici Leon Kuzma i Eva Novak na tamburama su odsvirali dvije međimurske popevke. Slijede predavanja u OŠ Selnica, OŠ Sveta Marija, OŠ Orehovica. Učenici među ostalim mogu naučiti da se popevka sastoji od stihova, koji se pjevaju na melodiju (viža) oblikujući pjesmu, da riječ popevka dolazi od glagola popevati, da se usmeno prenosila sve do sredine 19. stoljeća, da motivi mogu biti mitski, obrednoobičajni, situacijsku, duhovni, ljubavni.
- To su predavanja u kojima kombiniramo teorijsko znanje, podatke o popevki, slušaju se glazbeni primjeri koje imamo u postavu Riznice Međimurja. Prikazujemo početak popevke pa sve do danas kao i sve promjene kroz koje je prošla i još uvijek prolazi. Cilj je svim zainteresiranima pokazati širinu popevke, primjerice da ona nije određena za određenu skupinu, već da se razvija i da će živjeti i dalje, objasnila je Kovač.
Popevka je vrijedna među ostalim i zato što je usmena forma koja se prenosila godinama i nije se zapisivala. Ona je ogroman arhiv povijesti ovoga kraja, pamti od pretkršćanskog razdoblja u kojima se spominju neki mitološki elementi, do toga da govori o traumi odlaska ljudi u Prvi i Drugi Svjetski rat i u tom je pogledu jedinstvena. Međimurska popevka je zaštićena kao nematerijalna svjetska kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a od 2018. godine, a prije toga, 2013. godine uvrštena u registar hrvatskih kulturnih dobara.
- To znači da je popevka nešto što moramo čuvati, baštiniti. Nismo svjesni koliko je to bitna stvar jer nas ona gotovo svakodnevno okružuje. No, ako razmislimo da je netko tko nikada prije nije čuo za međimursku popevku odlučio da je to vrijedno i da je treba zaštiti kao nematerijalnu svjetsku kulturnu baštinu, to je ono što nikada ne bismo trebali zaboravit, dodala je Kovač.
