Pokladni običaji Međimurja i umijeće izrade predmeta od vrbove šibe u Kotoribi i okolici nova su kulturna dobra
Na popis kulturnih dobara Međimurja nedavno su uvrštene još dvije vrijedne ostavštine, međimurski pokladni običaji umijeće izrade predmeta od vrbove šibe u Kotoribi i okolici. Odluku je nakon više godina od predaje zahtjeva donijelo Povjerenstvo za nematerijalnu baštinu koje djeluje pri Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Lafre u Turčišću, čaplje i štrki u Podturnu, cimeri u Murskom Središću i pikači u Selnici su međimurski pokladni običaji koji objedinjuju izradu i nošenje maski. Svaka od tih maski čini dio identiteta i kulturne baštine pojedinog mjesta i njihova specifična lokalna obilježja. Za izradu većine tih maski; lafre, čaplje i štrke te pikače koriste se prirodni materijali, drvo, rogovi, slama, dok su cimeri izrađeni mahom od krep papira. Sve maske odlikuje ručna izrada lokalnih majstora ili osoba koje ih nose tijekom pokladnih ophoda. Nositelji pokladnih običaja danas su uglavnom članovi udruga građana i folklornih društava koji svake godine sudjeluju u pokladnim ophodima u Hrvatskoj i inozemstvu, te pojedinci po selima koji izrađuju maske. To su Centar za kulturu Rudar Mursko Središće, KUU Čaplja Podturen, KUU Lafra Turčišće, KUD Podturen, KUD Općine Selnica, Muzej Međimurja Čakovec, Turistička zajednica Grada Čakovca, Udruga Pikač Selnica.
Umijeće izrade predmeta od vrbove šibe proizlazi iz specifičnosti prirodnog okruženja i kulturno-povijesnog naslijeđa. Vještina izrade predmeta od šibe prakticirala se gotovo u cijelom Međimurju, a izrađivale su se košare, stolovi, stolice, sjedalice, sanduci, ljuljačke i drugo. Dana se najviše šibe plete u Kotoribi i pojedinim mjestima Donjeg Međimurja. Pisani podaci o izradi takvih predmeta pojavljuju se krajem 19. stoljeća. Danas u Međimurju postoji nekoliko poduzeća koja se profesionalno bave izradom i prodajom predmeta od šibe te nekoliko pojedinaca. Učenje te vještine prenosi se izravnom podukom kod iskusnih košaraša. Tu je vještinu prepoznala i lokalna zajednica Donjeg Međimurja kao svoju tradiciju, posebno Kotoriba koja među ostalim organizira i manifestaciju na temu košaraštva.
Nositelji nematerijalnog kulturnog dobra umijeća izrade predmeta od vrbove šibe u Kotoribi i okolici su Međimurjeplet Mura d.d., Košaraštvo Podgorelec Kotoriba, Osnovna škola Jože Horvata Kotoriba, Učenička zadruga Mura OŠ Jože Horvata Kotoriba, Društvo žena Kotoriba i KUD Kotoriba.
Za ovaj značajan korak u očuvanju baštine Međimurja zaslužni su pojedinci, udruge i međimurske tvrtke, obrazovne, kulturne i turističke ustanove od kojih su mnogi i nositelji i aktivni promotori tih dobara, među njima i Muzej Međimurja Čakovec u čijem se fundusu među ostalim čuva mnoštvo međimurskih maski i predmeta od šibe.
- Sve maske koje su ovime obuhvaćene nastaju ručno, ljudi dakle ne samo da ih nose nego ih i izrađuju i pod zaštitom je sada cijeli proces kao i prenošenje te volje i želje da se taj običaj prenese na mlađe generacije. To je jako bitan segment svakog nematerijalnog dobra. Kad pak govorimo o košaraštvu sva naša sela koja su uz vodu su pogodna za uzgoj šibe i na tim je temeljima nastala ta vještina. Od te šibe može se napraviti od košara do kukuružnjaka. Za svako dobro je vrlo važan interes zajednice, a to je u ovom slučaju itekako prisutno, rekla je viša kustosica, etnologinja Janja Kovač koja je kao stručna savjetnica također sudjelovala procesu koji je prethodio konačnom proglašenju novih kulturnih dobara.
ANaša muzejska jedinica Riznica Međimurja muzej koji prezentira sadašnji trenutak nematerijalne baštine. Na dojmljiv i moderan način čuva i promovira međimursku baštinu obuhvaćajući nasljeđe, tradiciju, usmenu predaju, znanja i vještine.
Trenutačno brojimo 13 nematerijalnih kulturnih dobara upisanih u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, od kojih su dva upisana i na Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva UNESCO-a: Medičarski obrt na području SZ Hrvatske, Umijeće izrade tradicijskih dječjih igračaka s područja sjeverozapadne Hrvatske (upisano i na UNESCO-vu listu), Međimurska popevka – tradicijski napjev Međimurja (upisano i na UNESCO-vu listu), Svetomarska mikrotoponimija, Štrigovska skupina govora, Tradicijsko lončarstvo na području SZ Hrvatske, Tradicijsko umijeće izrade čipke na području Svete Marije, Umijeće izrade i sviranja cimbala u Podravini, Međimurju i Hrvatskome zagorju, Umijeće izrade tradicijske pokladne maske pikač, Umijeće izrade tradicijskog božićnog nakita – kinč, Umijeće izrade nakita – božićnog lustera na području sjeverozapadne Hrvatske, Umijeće sviranja na tamburama farkašicama u sjevernoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Umijeće vađenja zlata – zlatarenje u Međimurju te Hrvatske tradicije slavljenja sv. Martina biskupa, Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što. Na dio postava o zaštićenim kulturnim dobrima nastavlja se dio o usmenoj tradiciji. Tu su prezentirane vrlo žive i intrigantne priče o nadnaravnim bićima poput svečara, dravskih i murskih deklica i vila, vodenjaka, vraga, pesjaneka. Postojanje ovih bića duboko je povezano s okolišem i prirodnim pojavama s kojima su se ljudi na ovom području susretali. Dio postava posvećen je predaji o zmaju Pozoju koja još uvijek živi u Međimurju.
Riznica Međimurja iduće godine obilježava pet godina rada. Tijekom tih godina interes posjetitelja za sadržajem koji nudi raste. S obzirom na to da se postav Riznice Međimurja u narednim godinama planira dopuniti novo zaštićenim dobrima, vjerujemo da će posjetitelje dodatno privući novi zanimljivi sadržaji i eksponati.
Foto: MŽ, MMČ
