Specifičnost čakovečkog gradskog središta čine zgrade s historicističkim i secesijskim obilježjima koje svojim skladnim uličnim nizom upućuju na polukružno kretanje duž Ulice kralja Tomislava – šetnicu kojom svakodnevno prolazi i uživa velik broj građana. Ta arhitektura od velike povijesne važnosti čini prepoznatljivu čakovečku ambijentalnu cjelinu. Zaštićeno je kulturno dobro Republike Hrvatske te je registrirano kao Kulturno-povijesna cjelina grada Čakovca. Njihova stilska raznolikost i obojenost pročelja ono su čime se ističe, međutim često je dodatno opterećena cimerima – na nekima previše, nekima dovoljno.

No što su zapravo cimeri i koja je njihova izvorna svrha? U ovom kontekstu, ne radi se o osobama s kojima dijelite prostor, niti o svadbenim dekoracijama, već o simbolima određenih zanata – svojevrsnim vizualnim reklamama obrtnika, postavljenima na pročelja zgrada. Svojim slikovnim jezikom upućivali su na obrtnike i djelatnosti koje su predstavljali i kao takvi bili su jasni svima - i pismenima i nepismenima. Mnogi današnji cimeri pročelja zgrada u centru Čakovca novijeg su razdoblja. Neki su nastali početkom 20. stoljeća, odnosno u međuratnom razdoblju.

Čakovec je početkom 20. stoljeća postao značajno trgovačko središte i prometno raskrižje. Već 1860. godine kroz grad je prošla željeznička pruga Budimpešta – Trst, a kasnije se proširila u još dva smjera: Čakovec – Varaždin – Zabok – Zaprešić (1886.) prema Zagrebu i Sisku, te Čakovec – Lendava – Zalaegerszeg (1890.), koja je povezivala zapadnu Ugarsku s Rijekom i Trstom. To je uvelike pridonijelo razvoju trgovine i obrtništva gdje su oduvijek bili razvijeni obrti, cehovska udruženja i mala industrija. U muzejskom fundusu čuvamo raznovrsne predmete koji svjedoče o djelovanju cehova i obrtničkih udruženja u Međimurju od 17. do 20. stoljeća, pa tako imamo cimer brijačko-frizerskog obrtnika Mošmondora, cimer čakovečke tvornice čarapa, cimer urara Šafarić Ištvana u obliku predimenzioniranog džepnog sata, bravarskih i kovačkih radionica i dr.

Cimeri na svoj način uljepšavaju gradske ulice i pročelja te daju jednu estetsku posebnost. No, istodobno se nameće potreba za promišljanjem o njihovu dizajnu, materijalu i količini tih reklamnih simbola na pojedinim lokacijama. Nedavno obnovljena građanska kuća na uglu Ulice kralja Tomislava i Ulice Katarine Zrinski primjer je skladnog uklapanja - na ulazu u sam centar jasno vidljivi metalni cimeri crne boje (Brijačnica, Tisak, Turistička zajednica grada Čakovca) koji djeluju decentno i nenametljivo ne narušavajući (vizualno) izvornost arhitekture. S druge strane, u stražnjem dijelu iste ulice centra, prema Mažuranićevoj, mnoštvo cimera različitih boja, oblika i materijala stvara dojam prenatrpanosti – vizualni kaos gdje govoreći u žargonu „od šume ne vidimo drvo“. Prevelik broj reklama (za kafiće, telekomunikacijske usluge, trgovine, tisak) i velik broj poslovnih prostora unutar malih kvadratura dodatno opterećuju pročelja, pri čemu arhitektura zgrada gubi povijesnu i estetsku vrijednost pred vizualnom dominacijom reklama koja ju potiskuje u drugi plan.

Naravno, svrha i funkcionalnost poslovnih prostora znatno su se promijenile u odnosu na ranija razdoblja, a s njima i dizajn reklamnih simbola. Obuhvaćaju šire segmente – od trgovačkih i uslužnih do stambenih i prehrambenih potreba. Pri tome su promijenjeni i materijali te danas dominiraju intenzivne boje, plastika i svjetlosni efekti kako bi privukli što veću pažnju kupaca. Postavlja se pitanje: je li nestala estetika i profinjenost nekadašnjih cimera? Je li nestalo poštivanje umjetničkog stila arhitekture ili ono nikad nije ni postojalo, odnosno nije uvaženo zbog samih reklama koje su bile potrebnije u svakodnevici? Jeste li ih vi uopće zamijetili? Predstavljaju li vama vizualnu prepreku u promatranju ljepote čakovečke arhitekture centra ili vam prvenstveno služe kao smjernica (putokaz) i reklama za pronalazak traženog, dok pročelja zgrada padaju u drugi, treći ili pak deseti plan?

Naravno, kada govorimo o pitanju estetike i funkcionalnosti važnu ulogu imaju mnoga stručna tijela (konzervatori ponajprije). Iako se pitanje vizualnog sklada kulturno-povijesne cjeline grada provlači već godinama, korisno je ponovno skrenuti pažnju na njega. Razmišlja li se dovoljno o oblikovanju i ujednačenosti cimera te njihovoj poziciji na arhitekturi zaštićenog kulturnog dobra i treba li ona uopće biti na arhitekturi? Postoje li alternativni načini promoviranja, a da se pritom očuva identitet prostora i stavi u prvi plan?