Europski vrt zajedništva – Dan Europe 2025.

Jedinstveni projekt u Čakovcu realiziran je nedavno povodom obilježavanja Dana Europe. U organizaciji Muzeja Međimurja Čakovec, Međimurske županije i EUROPE DIRECT Čakovec stvoren je „Europski vrt zajedništva“ koji je okupio srednjoškolce iz Hrvatske, Cipra i Njemačke, učenike škola ambasadora europskog parlamenta (ETŠ; Gimnazija i Srednja škola Čakovec) i učenike na razmjeni iz Cipra i Njemačke.

Oni su uz pomoć djelatnika Gradskog komunalnoj poduzeća Čakom na poseban način ukrasili dvorište čakovečkog Starog grada. Između Riznice Međimurja i palače uredili su vrt u obliku Zmaja – Most između prošlosti i budućnosti.

Oblik zmaja Pozoja odabran je kako bi se povezala bogata lokalna baština s europskim vrijednostima, prema ideji Maše Hrustek Sobočan, ravnateljice Muzeja Međimurja Čakovec i Tatjane Lukman iz GKP Čakom. Kao što Pozoj spaja podzemne tokove i čuva Međimurje, tako i Europa kroz solidarnost, suradnju i dijalog povezuje narode i čuva mir. Sadnjom ovog vrta, mladi iz različitih zemalja doslovno i simbolički sade sjeme zajedništva, razumijevanja i prijateljstva. Prema međimurskim predajama, Pozoj je moćni zmaj ili krilata zmija koji stoljećima spava pod Starim gradom u Čakovcu, a njegov rep seže sve do crkve Sv. Nikole. U narodnim pričama, Pozoj je čuvar, ali i podsjetnik na snagu prirode te važnost ravnoteže i poštovanja prema zemlji na kojoj živimo. Njegova prisutnost podsjeća nas da svaki nemar može izazvati potrese i nepogode, ali i da mudrost, znanje i zajedništvo mogu smiriti i najjače sile.

Danas, više nego ikad, Europa se suočava s izazovima – klimatskim promjenama, sigurnosnim prijetnjama, migracijama i potrebom za očuvanjem mira. Upravo zato, europske vrijednosti poput mira, solidarnosti, poštovanja raznolikosti i zaštite okoliša temelj su zajedničkog djelovanja. Mladi iz Hrvatske, Cipra i Njemačke, pokazuju kako se kroz suradnju i razmjenu iskustava može graditi bolja i pravednija budućnost za sve.

Zmaj Pozoj u ovom vrtu više nije prijetnja, već simbol snage, mudrosti i zajedništva. On nas podsjeća da su razlike bogatstvo, a suradnja ključ napretka. Kao što je Europa izgradila mir i stabilnost nakon stoljeća sukoba, tako je zasađen vrt koji će rasti zahvaljujući različitim rukama, idejama i kulturama. Želja je da Europski vrt zajedništva bude trajni podsjetnik da, bez obzira na izazove, zajedno možemo stvoriti prostor mira, rasta i nade – baš kao što zmaj Pozoj, iz legendi, čuva Međimurje, tako i mi čuvamo europske vrijednosti i budućnost naše zajednice.

Osim u liku Zmaja, brojni posjetitelji mogu uživati i prošetati uređenim cvjetnjakom u dvorištu Muzeja Međimurja Čakovec koji uređuje odjel hortikulture GKP Čakom kojeg vodi Martin Geček. Zahvaljujući iznimnoj suradnji s GKP Čakom, Muzej Međimurja Čakovec uvijek ima dojmljive cvjetnjake koji mame poglede brojnih posjetitelja i pozivaju ih da se vrate. (foto: MŽ, MMČ)

MAJKA

Praznik u čast majki i majčinstva, MAJČIN DAN, u većini svijeta obilježava se svake godine, druge nedjelje u mjesecu svibnju. Iako se kroz povijest uloga majke i majčinstva znatno promijenila, današnji je praznik uspostavljen u 20. stoljeću u SAD-u kao dan tijekom kojega su majke mogle razmjenjivati iskustva o majčinstvu.

Sve polazi od majke, najznačajnijega bića na planeti. Svaka majka sve što zna i ima bezuvjetno daje svojem djetetu, svoje iskustvo života prenosi na njega. Za nju ne postoji nemoguće, nema prepreka, nema granica…

Takva je bila i majka imenom Julija. Pametna, sposobna, ljubazna, krhka djevojka topla srca nadahnuta sentimentalnim romanima koje je čitala u bečkim i peštanskim časopisima i ilustrietima. Žena širokoga pogleda na svijet, isticala se svojom zrelošću, bogatim rječnikom, ali i majčinskim pristupom i nježnošću. Rodila se kao najmlađa kći čizmarske obitelji Novak iz Varaždina te ubrzo bila prozvana obrtničkom kćeri preko Drave. Kao mlada, dugi je niz godina služila otmjenoj obitelji javnoga bilježnika Ciglera. A kada je došlo vrijeme udaje, mogla je birati između srednjodobnoga i dobrostojećega Mađara, nadzornika na imaju međimurskoga veleposjednika grofa Feštetića i skromnoga pekarskoga majstora Josipa Štolcera – privlačnoga mladića, bogatoga znanjem u jezicima, umjetnosti plesa, pjevanja te krasopisa. Poniznost i dobrota kako ju je katolička vjera učila, njezin izbor prema srcu bio je Štolcer.

Rodila mu je sina – Josipa, a svake godine po jednu kćer: Karolinu, Anu, Mariju i Juliju.Imenom prvorođenca naslovljen je i memoar autorice Milane Slavenski koja je iz prve ruke prepoznala i pretočila u riječi Josipovu ljubav prema Majci. ''…vrsna kućanica, mlada domaćica, unosila je u vođenje svoga domaćinstva izvesnu malu rasipanost, ekstravagantnost čak, kao što su, recimo, fini kolači, ili časopisi i ilustracije sa šarolikim događanjima iz celoga sveta, poput raskošnih svetkovina, venčanja, velebnih interijera, egzotičnih krajeva, a recepti fantastičnih jela, što se isecaju i čuvaju u ladicama, rečju, modu! Dobavljao se preko rođaka u Gracu ili Pešti i kakav mnogo oglašavani krem za lice- sve u svemu sitnice, može se reći bagatele, draženske sitnice, što svakodnevicu čine životopisnijom, mnogo i ne koštaju – ali sasvim neuobičajeno u drugim manje imaginativnim strogo ekonomično vođenim zanatskim domaćinstvima.''

Dio tog života prenosila je na svoju obitelj te mu isticala važnost školovanja, kao glazbenika i kao obrtnika pomoćnika u očevoj pekarnici. Nakon završene građanske škole, odbijenica daljnjega školovanja u Varaždinu i veliko razočaranje, pad ambicije i nemogućnost napredovanja nisu pripomogli Štolcerovom mladenačkom buntu i želji za doprinosom glazbi. Svjestan je toga bio on, a i njegova Majka. Tad je poslala pismo uglednom glazbenom akademiku budimpeštanske muzičke akademije gdje je priložila Josipove kompozicije na temelju kojih je zaprimljen na istu. Podržali su ga mnogi ugledni europski kompozitori dajući prostor da mu se karakter, talent, ambicija i noviteti reflektiraju u glazbenim uspješnicama koje je nizao do svoje smrti.

JOSIP

Josip je oduvijek imao nježno sjećanje na mamiku, djetinjstvo i Međimurje. Majka, majčica, kako ju je on od milja zvao, bila mu je vječna inspiracija, podrška, ali i autoritet. Svojim mu je glasom utkala prve zvukove međimurskoga melosa kojima je on udahnuo melodiju novog značaja. Sabrao ih je u ciklus pjesama pod nazivom Pesme moje majke kojeg je postupno stvarao od 1913. do 1944. godine. Posvetio mu je svu svoju pažnju i pomno birao svaki ton pišući za nježni ženski vokal i pratnju gudačkoga kvarteta. Opisno, to je vrlo snažan glas koji nosi melankoliju, majčinsku brigu za dobrobit svoje djece, obzirnost u načinu interpretacije, glas koji odgaja, okupira vrijeme, ljubav i nježnost prema djeci, ima poštovanje kojem ga je učila te veliča žene skromnoga dostojanstva – a sve je to utkano u fizički istrošenu majku. Snaga, volja i podržavanje u glazbenom aspektu, postupno su (samo fizički) slabile na njezinom ispijenom licu pod stare dane sve do međuratnoga razdoblja kada je umrla u Čakovcu, 1931. godine.

Riječ je o podužem periodu stvaranja spomenutog ciklusa u kojem je on odrastao, sazrijevao i formirao se u čovjeka kojem se kroz godine mijenjala perspektiva, shvaćanje i poimanje Majke kao majke te je narodne pjesme i melodijski prilagođavao, pomno odabirući svaki ton i instrument koji će ga izvesti ne bi li publici prenio i poistovjetio te dvije riječi – majčinstvo i Međimurje. Te stare međimurske popevke, Međimurje tak si lepo zeleno, Tu za repu – tu za len, Imala je majka tri jedine kćerke, Raca plava po Dravi, Majka je pjevala Josipu i sestrama u svim prilikama, bile one sretne ili tužne (a bilo ih je s obzirom na očev neuspjeli pokušaj da se dokaže glazbeno i traženje utjehe u alkoholizmu, a na kraju i gubitak pekarnice). U pjesmama lirskog, sjetnog karaktera prvenstveno je opjevana ljubav, ona topla izražena ljubav prema lijepom i dragom Međimurju koja se tako lako može poistovjetiti s ljubavlju prema djetetu.

Na današnji dan, 11. svibnja, osim majčinstva slavi se i datum rođenja najpoznatijega skladatelja prve polovice 20. stoljeća, Josipa Štolcera Slavenskog (1896., Čakovec – 1955., Beograd). Dan kada su pred 129 godina odjeknula stara monumentalna međimurska zvona (inače dostojanstvena i korištena samo u pripisanim momentima) te uzvici: Narodil se dečec, narodil se – haj! Dan kada se rodila neraskidiva veza ljubavi majke i sina. A sve ostalo zapisano je u notama…

Uoči 70. obljetnice Štolcerove smrti (u studenom) ove godine te 130. obljetnice rođenja sljedeće godine, Muzej Međimurja Čakovec priprema suradnju s beogradskim legatom Josip Slavenski koji također njeguje spomen na skladatelja. Temelj svega je bogata donacija supruge Milane Slavenski našem Muzeju zahvaljujući kojoj je 1966. godine osnovana Memorijalna zbirka Slavenski. Zbirka obuhvaća originalne, rukom pisane, partiture iz kompozitorova ranoga stvaralaštva, pisane na ćirilici i na latinici, na njemačkom i na engleskom jeziku, kao i upute za njihovo izvođenje. Mnogo je objavljenih partitura iz njegovoga najplodnijega stvaralačkoga razdoblja tijekom kasnih dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. Muzej čuva osobne predmete te inventar iz njegovoga beogradskoga doma. S iznimnim je interesom proučavao astronomiju i znanost, čemu svjedoči velik broj knjiga na tu temu iz osobne knjižnice, kao i ručno izrađen veliki teleskop. Fundus čini i nekoliko instrumenata – očeva citra, harmonij iz historicističkoga razdoblja koji je dobio od supruge na poklon i trautonij (preteča današnjih sintesajzera) iz 1930. godine koji svjedoči o njegovom proučavanju elektronske glazbe već u međuratnom razdoblju.

Za kraj, izdvajamo dokument u kojem je Josip s osobitom pažnjom dao naputak kako da se izvode njegove pjesme – Pesme pevajte toplo, iskreno iz dubine srca kako je to pevala nama naša Majka, kao da lutate po njivama i šumama uz pratnju cvrkutanja tica i šumova prirode.

S ljubavlju svim Majkama koje jesu i koje nažalost više nisu s nama – tvoja su snaga, ljubaznost, toplina i nesebičnost moj uzor!

Tajana Vidović, kustosica

Izložba umjetničkih fotografija „Fotosofia 19“ by Hoyka, radova polaznika Fotosofije, seminara za naprednu fotografiju pod vodstvom umjetničkog direktora, fotografa Damira Hoyke, otvorena je u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja u Čakovcu. Publici se predstavila već devetnaesta generacija polaznika, njih ukupno petnaestero svaki s mini serijom od tri rada na temu „Art – umjetnička fotografija”.

Na otvorenju su svoja iskustva sa seminara podijelili Sandro Bondićov, Ivana Gregurić i Petra Oršulić koji su istaknuli da su stekli vrijedna znanja i iskustva ali i doživotna prijateljstva. Među posjetiteljima bilo je polaznika ranijih seminara, ali i jedan od modela, novinar HRT-a Damir Smrtić koji je otkrio neke zanimljive detalje sa snimanja otprije nekoliko godina i ujedno otvorio izložbu.

Polaznici seminara „Fotosofia“ imaju niz zadataka, od snimanja modne do umjetničke fotografije do suradnje s kreatorima, make up artistima, modelima, medijima, kao i priliku izlaganja svojih radova.

• Na seminaru je svake godine petnaest odabranih polaznika. Tu dobivaju neka sasvim nova iskustva. Radionica je vrlo intenzivna i zahtjeva cjelodnevni angažman, nekada i po noći jer fotografiju treba obraditi, treba je predati na vrijeme, objasnio je Hoyka na otvorenju i dodao da je još jedna od posebnosti uvijek iznimna atmosfera koja vlada na seminaru.

Ovogodišnji autori izlagači na skupnoj izložbi su:

Lidija Akmadža, Sandro Bondićov, Iva Grdić, Ivana Gregurić, Ana Ivančić , Ivana Jurić, Stevica Kuharski, Hana Ljubić, Petar Matković, Lidija Novković, Tina O'Reilly, Petra Oršulić, Karlo Pavlić, Andreas Petrin, Ivo Velčevski. Izložbu je postavila ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec Maša Hrustek Sobočan, a može se razgledati do 8. lipnja 2025. godine.

Mjesto održavanja: Izložbeni salon
Trajanje izložbe: 16.5. – 20.7.2025.
Otvorenje: petak, 16.5.2025. u 19 sati
Autorica: Maša Hrustek Sobočan

U 2025. godini ŠAF Čakovec, jedan od najstarijih hrvatskih dječjih kinoklubova, slavi velikih pola stoljeća postojanja i kontinuiranoga rada. Nadaleko poznata Škola animiranog filma Čakovec osnovana je davne 1975. godine, prije 50 ljeta.

Edo Lukman učinio je ŠAF prepoznatljivim i jedinstvenim kinoklubom u svijetu, a grad Čakovec time je postao poznat po čudesnom dječjem filmskom studiju svjetskoga ugleda. U ŠAF-u je u ovih pet desetljeća, od 1975. – 2025. godine, djelovalo više od 900 članova, snimljena su 373 animiranih filmova redovne produkcije, održano je 30 internacionalnih filmskih radionica, a šafovci su osvojili 360 nagrada za svoje animirane filmove. Nakon Edinog odlaska u mirovinu mjesto voditeljice ŠAF-a preuzima Jasminka Bijelić Ljubić koja uspješno odolijeva svim izazovima novomilenijske generacije Šafovaca, održavajući rad i produkciju ŠAF-a na vrlo visokoj razini.

Škola animiranog filma ŠAF Čakovec nastala je 1975. godine na inicijativu Ede Lukmana, a uz podršku tadašnje ravnateljice Knjižnice i čitaonice Čakovec Mire Kermek-Sredanović. Nakon što je osigurala prostor, Knjižnica je o svojem trošku nabavila prvu kameru, filmsku traku i projektor. Prvi polaznici bili su izrazito motivirani i ambiciozni, a Edo Lukman je zapravo potpuno sam pionirski krenuo u neizvjesni put izgradnje dječjega filmskog stvaralaštva u Čakovcu. ŠAF 1981. godine dobiva vlastite prostore u okviru novosagrađenoga Centra za kulturu Čakovec. Te godine su posredstvom ŠAF-a u posjet Čakovcu stigli legendarni animatori studija Walt Disney, Frank Thomas i Ollie Johnston, što je ostao rado zapamćen posjet u kolektivnoj memoriji grada. Od 1984. godine provode se Internacionalne filmske radionice u Čakovcu u organizaciji ŠAF-a s voditeljima iz čitavoga svijeta. Istovremeno Edo Lukman započinje bogatu i neprekidnu međunarodnu suradnju diljem svijeta. Otad pa do danas ŠAF niže uspješne projekte jedan za drugim. Od 1998. godine ŠAF se tehnološki modernizira, a uvođenjem novog radnog mjesta pomoćnice voditelja te zapošljavanjem Jasminke Bijelić Ljubić na to radno mjesto i prilagodba rada novim računalnim tehnologijama prebacili su ŠAF u suvremeno digitalno doba. Naprednim tehnološkim mogućnostima povećava se i filmska produkcija ŠAF-a te danas doseže oko 30-ak filmova ili do 40 minuta animacije godišnje.

Dokumentarnom izložbom u Muzeju Međimurja Čakovec o radu ŠAF-a kroz prvih pedeset godina postojanja sjećamo se skromnih početaka, razvojnih faza, ali i velikih dosega koje su naši šafovci postigli u zemlji i svijetu. Kroz protok vremena i tehnološke promjene kojima se uspješno prilagođava, ŠAF je i dalje aktivan i važan faktor u domeni domaćih i stranih kinoklubova. ŠAF je proslavio svoj grad Čakovec i postao dio naše povijesti, a na nama je da mu ovakvom izložbom odamo zasluženo priznanje.

U sklopu programa Dana Međimurske županije, Muzej Međimurja Čakovec priređuje Dan otvorenih vrata u subotu, 10. svibnja. Od 10 do 16 sati posjetitelji mogu besplatno razgledati Riznicu Međimurja u kojoj se nalaze postavi „Minijature“ i „Stoljeća utvrde“ te palaču u kojoj se nalazi likovna galerija i postav „Zrinski i čakovečki Stari grad“. Uz to, može se, također besplatno, razgledati izložba „Fotosofia 19“ u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja, a koja sadrži fotografije polaznika foto seminara koji vodi renomirani fotograf Damir Hoyka.

Muzej Međimurja Čakovec osnovan je 1954. godine. Djeluje u Starom gradu, najvrjednijem kulturno-povijesnom spomeniku Međimurja kojeg okružuje Perivoj Zrinskih koji pak je zaštićeni spomenik Parkovne arhitekture. Muzej je također vlasnik arheološkog lokaliteta bivšeg pavlinskog samostana s kapelom Svete Jelene u Šenkovcu i rodne kuće našeg najpoznatijeg slikara 20. stoljeća Ladislava Kralja Međimurca koja je od 1979. godine pretvorena u Memorijalnu zbirku Ladislava Kralja Međimurca. Kuća Ladislava Kralja trenutačno se obnavlja, a radovi bi trebali biti gotovi u kolovozu ove godine.

Više o muzejskim postavima dostupno je na sljedećim poveznicama:
Minijature
Stoljeća utvrde
Stalni postav
Likovne zbirke

Veselimo se vašem dolasku!

Predavanjem „Mreže komunikacija područja Međimurja tijekom prapovijesti i rimske vlasti“ više kustosice Branke Marciuš u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja u ponedjeljak, 5. svibnja 2025., počeo je Festival znanosti u Muzeju Međimurja Čakovec. Predavanje su posjetili učenici 7.b razreda 3. Osnovne škole Čakovec s prof. povijesti Tomislavom Hlapčićem.

U suradnji s Gimnazijom Josipa Slavenskog Čakovec u sklopu festivala MMČ provodi natječaj „Mreža“ za izradu plakata o osobama, znanstvenicima, znanstvenim otkrićima i važnim događajima čija se obljetnica obilježava tijekom 2025. godine. Izložba pristiglih radova bit će otvorena u petak 9. svibnja 2025.g. u 12 sati u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja.

Festival traje do 10. svibnja. U srijedu 7. svibnja u 10:00 sati u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja slijedi predavanje i radionica „Frazeološka mreža“, kustosice pedagoginje dr.sc. Ines Virč. U četvrtak 8. svibnja u 17:00 sati u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja predavanje na temu „Tajne uspješnog razvoja jezika i pismenosti kod djece“ održat će prof. dr.sc. Tamara Turza-Bogdan i dr.sc. Lidija Cvikić.

Osim izložbe pristiglih radova koja će biti otvorena u petak 9. svibnja u 12 sati, od 11:30 do 13:00 sati održavati će se radionica „Tajne brojeva“ pod vodstvom Tamare Srnec. U Muzejsko-informativnom centru MMČ-a. Osim toga na temu „100 obljetnica stolnoteniske sekcije ČŠK-a – Prvi ping-pong u Hrvatskoj“ govoriti muzejska savjetnica Ana Šestak.

Festival znanosti je manifestacija koja se u Hrvatskoj kontinuirano organizira od 2003. godine s ciljem približavanja znanosti javnosti kroz informiranje o aktivnostima i rezultatima na području znanosti, poboljšavanje javne percepcije znanstvenika, te motiviranje mladih ljudi za istraživanje i stjecanje novih znanja. Čežnja za dodatnim znanjem i poticanje urođene znatiželje u svim dobima života je vrijedan cilj za koji se Festival znanosti zalaže. Organizatori Festivala znanosti su Sveučilišta u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Zadru i Osijeku u suradnji s Tehničkim muzejom Nikola Tesla i British Councilom, a pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja, a u koji se svake godine uključe brojne institucije i ustanove.

Mjesto održavanja: Multimedijalna dvorana
Trajanje izložbe: 6.5. – 8.6.2025.
Otvorenje: utorak, 6.5.2025. u 19 sati

Pozivamo Vas na otvorenje zajedničke izložbe polaznika seminara „Fotosofia 19“ u Multimedijalnu dvoranu Muzeja Međimurja Čakovec 6. svibnja 2025. s početkom u 19 sati. Izložba prezentira umjetničke fotografije 15 polaznika fotoseminara nastalih u 2024. godini na praktičnim fotografskim radionicama. Izbor radova za izložbu napravio je umjetnički fotograf Damir Hoyka.

Fotosofia je seminar, odnosno praktična nastava i radionica za naprednu fotografiju pod vodstvom i umjetničkom direkcijom fotografa Damira Hoyke. Seminar je besplatan i održava se jednom godišnje u Zagrebu, obično u lipnju. Na seminaru fotografi prolaze kroz iskustvo profesionalaca, učeći o studijskom fotografiranju, radu s poznatim osobama, marketingu, komunikaciji s medijima i pripremi izložbe. Svaku radionicu prate analize i rasprave vezane uz obrađivane teme i snimljene fotografije. Slijedi i završna skupna izložba polaznika.

Kao lokaciju za ovogodišnju izložbu Hoyka je odabrao Muzej Međimurja Čakovec, imajući u vidu dobra iskustva s organizacijom i postavljanjem vlastite autorske izložbe fotografija „Kvantni safari“.

Ovogodišnji autori izlagači na skupnoj izložbi su:
Lidija Akmadža, Sandro Bondićov, Iva Grdić, Ivana Gregurić, Ana Ivančić , Ivna Jurić, Stevica Kuharski, Hana Ljubić, Petar Matković, Lidija Novković, Tina O'Reilly, Petra Oršulić, Karlo Pavlić, Andreas Petrin, Ivo Velčevski.

Svaki od autora zastupljen je s tri rada na temu „Art – umjetnička fotografija“ interpretirajući vlastito viđenje umjetnosti kroz prizmu objektiva. Izložba je kombinacija crno-bijelih te fotografija u boji, a zastupljeni su portreti, akt, priroda, urbane pejzažne teme, životinje, studijska predmetna fotografija i mrtva priroda.

U nastavku donosimo nekoliko radnih fotografija i dašak atmosfere s fotoseminara „Fotosofia 19“ koje je svojim fotoaparatom dokumentirao Goran Jakuš.

Karino Hromin Sturm o Novom svjetskom poretku

Kada je prije tri desetljeća uz još tek dvoje autora počeo pisati o „novom svjetskom poretku“ mnogi su smatrali da to nije ništa više negoli još jedna teorija zavjere. Danas smo itekako svjesni da su bili u krivu smatra Hromin Sturm.

Istaknut diplomat, geopolitičar, ekonomist dojmljive biografije Karino Hromin Sturm gostovao je na Popularnim Predavanjima Petkom, događaju koji organizira Muzej Međimurja Čakovec posljednjeg petka u mjesecu. Posljednjeg travanjskog petka ovaj je poznavatelj prilika, politike, povijesti govorio o vrlo aktualnoj temi „Novom svjetskom poretku – Novus ordo seclorum“. Možda nikada kao do sada nismo bili izloženi raznim teorijama o tome tko i kako upravlja svijetom, koliko su moćne i što mogu financijske organizacije. Pitanja je mnogo, a na neka od njih je odgovorio Karino Hromin Sturm iza kojeg je i bogata diplomatska karijera.

Na predavanju u Čakovcu prisjetio se vremena otprije tri desetljeća kada je uz još tek dvoje autora počeo pisati o „novom svjetskom poretku“. Tada su mnogi smatrali da to nije ništa više negoli još jedna teorija zavjere. Danas smo itekako svjesni da su bili u krivu smatra Hromin Sturm.

• Ono što smo mi shvatili je da ono što se odvija danas u svijetu je još i puno gore, a o nekim stvarima ne smijemo ni pričati. Što je to „novi svjetski poredak“? To je projekt međunarodne financijske oligarhije u kojoj su oni zamislili stvaranje jedne države u kojoj će biti jedinstveni zakoni, financije, vrlo bitna stavka u tome, s jednim sudom, jednom policijom, jednom vojskom, jednom vladom. Zamislili su stvoriti jedinstvenu državu na svijetu. Čovjek bi rekao da to možda i nije tako loše, no koji su njihovi planovi? Njihovi planovi su depopulacija. O tome su govorili i govore i mnogi predsjednici. Vladaju putem svojih tajnih i javnih organizacija, otkrio je među ostalim u Čakovcu pred punom Multimedijalnom dvoranom Riznice Međimurja.

Ako je suditi po interesu publike, teme kojom se bavi ovaj geopolitičar danas su i više nego aktualne.

Više o predavaču te njegova biografija dostupni su ovdje.

Ostavština velikana u novom ruhu

Prvi školovani, a ujedno i jedan od najvećih međimurskih slikara, Ladislav Kralj Međimurec rođen je 24. travnja 1891. u nekadašnjoj Priločkoj ulici na broju 188 u Čakovcu. Laci je bio četvrto, najmlađe dijete u obitelji Josipa i Barbare Kralj. Živahan dječak koji se u drugome razredu isticao u kaligrafiji, u trećemu razredu vrlo dobro riše, a u četvrtome razredu je njegov likovni rad odlično ocijenjen.

Slikarstvo je počeo učiti u Ostrogonu, a nastavio je na likovnoj akademiji u Budimpešti od 1910. do 1912., kada je unovačen. Služenje vojnoga roka pretvorilo se u trajnu mobilizaciju do kraja 1. svjetskog rata, u kojem mu je život bio spašen zahvaljujući Međimurcu čije ime nije ostalo zapisano. Nakon rata, nastavlja studij u Beču na likovnoj akademiji kod prof. Rudolfa Jettmara gdje je diplomirao 1924. godine.

Dvadesetih godina prošloga stoljeća pridružuje se neformalnom čakovečkom krugu u kojem su bili i dr. Ivan Novak, dr. Vinko Žganec, Josip Štolcer Slavenski, Nikola Pavić i Lujo Bezeredi. Oni su se povezali s intelektualcima preko Drave te, kako je napisala Priska Kulčar, povijesno i kulturno postaše sudbinski vezani za Varaždin, gdje su se mimo „povijesne dužnosti” njihove pojedinačne sudbine učvrstile u prijateljstvu i u umjetnosti.

Od 1926. uz svoje prezime dodaje nadimak Međimurec po čemu je ostao prepoznatljiv do danas. Kao likovni pedagog radi do početka 2. svjetskog rata tijekom kojeg živi u Krkancu kraj Varaždina, a od 1945. godine živi i stvara u Čakovcu kao samostalni umjetnik. Djela mu stilski obuhvaćaju raspon od secesijskoga naturalizma i postimpresionističkih tendencija do apstraktnoga ekspresionizma. Stvarao je u tehnikama grafike, ulja, akvarela i pastele te radio crteže primijenjene namjene.

Ladislav Kralj Međimurec umro je u svom domu, u tadašnjoj ulici Moše Pijade broj 7, 9. veljače 1976.

Njegova žena Slavka o njemu i njihovom životu zapisala je: Život nam je bio skladan, lijep, pun sadržaja. Kralj kao čovjek bio je neobično plemenit, dobar i osjećajan. Povučen, skroman i vrlo osjetljiv, naizgled je mirno podnosio sve nedaće života jer je nalazio mir i zadovoljstvo u svom radu.

Iste je godine Slavka Kralj darovala njihovu kuću s pokućstvom, osobnim predmetima i preostalim slikarskim opusom Općini Čakovec. Tim je darovanjem uz Kraljeva djela iz fundusa Likovne galerije Muzeja Međimurja Čakovec nastala Memorijalna zbirka Ladislava Kralja Međimurca.

Kraljeva rodna kuća

Kuća Ladislava Kralja Međimurca u kojoj je živio sa suprugom Slavkom nalazi se u samom središtu Čakovca, u Ulici Ruđera Boškovića 7. Dio je zaštićene kulturnopovijesne cjeline grada Čakovca izgrađena je krajem 19. stoljeća i primjer je ondašnje poluurbane prizemnice s klasicističkim obilježjima.

Godine 1979. u njoj je otvoren mali muzej posvećen životu i radu Kralja, čiji je postav osmislila tadašnja kustosica Priska Kulčar koja je i autorica njegove monografije.

Zbirka se sastoji od stambenog dijela u kojem su slikarev atelje, dnevni boravak i spavaća soba sa osobnim stvarima te likovne galerije sa najreprezentativnijim Kraljevim umjetničkim djelima od 1923. do 1972. godine. Osim kuće, sačuvan je i izvorni izgled građanskog vrta.

Energetska obnova Memorijalne kuće Ladislava Kralja Međimurca

Radovi na energetskoj obnovi Memorijale kuće Ladislava Kralja Međimurca počeli su u studenom 2024. godine i trebali bi biti dovršeni u kolovozu 2025. godine, dok je ukupno trajanje projekta do siječnja 2026. godine kada bi zbirka trebala ponovo otvoriti svoja vrata.

Obnova obuhvaća postavljanje toplinske izolacije, zamjenu stolarije, podova, elektroinstalacija, ugradnju dizalica topline i fotonaponske elektrane čime će se uštedjeti na potrošnji energije za više od 60 posto, ali i smanjiti zagađenje zraka uzrokovano fosilnim gorivima. Osim uštede značajno će se poboljšati mehanička otpornost i stabilnost objekta, kao i otpornost na požar.

Ova je obnova ujedno i prilika za modernizaciju postojećeg postava kao i za unapređenje uvjeta za čuvanje eksponata. Iako će autentičan ambijent Kraljeve kuće biti zadržan planiraju se noviteti u vidu multimedije čime će biti omogućena interaktivnost i pristupačnost te obogaćena interpretacija.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 278.792,55 eura s PDV-om. Projekt je sufinanciran sredstvima iz EU fondova (214.256,29 eura) u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. Preostali dio sredstava osiguravaju Međimurska županija (35.669,73 eura) i Muzej Međimurja Čakovec (28.866,53 eura). Nositelj projekta obnove je Muzej Međimurja Čakovec, a projekt vodi Međimurska energetska agencija MENEA. (Marta Horvat, Anamarija Horvat Šantl)

Što je to „Novi svjetski poredak”?

Na programu Popularno Predavanje Petkom Muzeja Međimurja Čakovec u petak, 25. travnja 2025. godine u 19 sati u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja predavanje na temu „Novi svjetski poredak – Novus ordo seklorum” održat će mr. sc. Karino Hromin Sturm. Među ostalim, odgovorit će na pitanja: Što je Novi svjetski poredak?, Tko njime upravlja?, Kako upravljaju svijetom?...

Karino Hromin Sturm poznati je hrvatski ekonomist, publicist, diplomat i politolog. Bio je voditelj Ureda Republike Hrvatske u Moskvi početkom 1992. godine, gdje je radio na priznanju Hrvatske i uspostavi diplomatskih odnosa s Rusijom i drugim državama bivšeg SSSR-a. Godine 1995. otvorio je Veleposlanstvo RH u Kazahstanu i bio veleposlanik do 1998. godine. Također, poznat je kao autor „Političke Biblije 1” i „Strategije razvoja Republike Hrvatske” te kao predsjednik ekonomskoga pokreta „Zajedno”. Javno je istupao kao kritičar neoliberalizma i Europske unije.

Biografija: 

Karino Hromin Sturm je rođen 22. listopada 1946. u staljinističkom logoru u SSSR-u, gdje je proveo 11 godina. Roditelji, otac Tomo s otoka Ugljana, predavao je matematiku na Međunarodnom fakultetu u Moskvi, a majka Tereza, politologinja, gradišćanska je Hrvatica. Oboje su osuđeni u staljinističkim procesima na dugogodišnju robiju. U Hrvatsku su se vratili dobrotom Nikite S. Hruščova na molbu predsjednika Josipa Broza Tita 1957. godine. Baka Johana, bila je svjetski borac za ženska prava i radila je s Rozom Luksemburg, Klarom Cetkin, Dolores Ibaruri, Krupska, Alelueva i mnogim poznatim ženama na Konvencijama za prava žena. Upoznala je Staljina te Hitlera protiv kojeg se i borila. Tijekom holokausta zatvorio ju je u logor u kojem je preživjela 7 godina i bila glavni svjedok na Nürnberškom procesu.

Hromin Sturm pohađao je dvije škole, pučku rusku i hrvatsku osmogodišnju, dvije srednje škole, tehničku i ekonomsku, nakon toga Ekonomski fakultet, specijalizacija međunarodna trgovina i Filozofski fakultet, završava magisterij. Predavao je politologiju i diplomaciju kao gostujući profesor na Međunarodnom fakultetu Abaja u Alma Ati te surađivao s drugim fakultetima i institutima u zemlji i inozemstvu.

Radio je u Zagrebu kao direktor u međunarodnoj trgovini 1971. – 1990. i za to je vrijeme bio član državnih delegacija za ugovaranje robnih lista sa SSSR-om, istočno-europskim državama, Zapadnom Europom, Amerikom i Afrikom. Bio je direktor Astre u Moskvi u Rusiji 1991. – 1993. te Alma Ati, Kazahstan, 1994. – 1995., kao i član Konzorcija Kaspijske nafte. Bio je predstavnik Hrvatske gospodarske komore u 37 udruženja 1971. –2006., predstavnik HGK-a za zemlje Srednje Azije, 1992. – 1995. u Moskvi, od 1992. – 1998. u Alma Ati, a od 1999. u Zagrebu i počasni predstavnik HGK-a te predsjednik Grupacije distributera, kinoprikazivača, filma i televizije.

Iza njega je i bogata diplomatska karijera. Od raspada SSSR-a 1991. osniva i vodi u Moskvi Ured Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih poslova RH. Radi na priznanju Republike Hrvatske i uspostavi diplomatskih i konzularnih odnosa s Rusijom te Latvijom, Litvom, Estonijom, Bjelorusijom, Ukrajinom, Moldovom i Tadžikistanom, Turkmenistanom, Uzbekistanom, Kazahstanom, Armenijom, Azerbajdžanom, Gruzijom i Kirgistanom. Otvorio je i veleposlanstvo u Moskvi. Godine 1995. po nalogu predsjednika RH dr. F. Tuđmana otvorio je veleposlanstvo RH u Alma Ati (Kazahstan) kao Šef diplomatske misije (veleposlanik) Republike Hrvatske i pokrivao države srednje Azije bivšeg SSSR-a do 1998. g.

Urednik je i autor tekstova u Croatia Newsletteru, u izdanju Veleposlanstva RH za Srednju Aziju do 1998. Uz to, napisao je „Političku bibliju“, prvu u svijetu, na 3500 stranica i koautor je knjige Stečajna mafija. Autor je mnogih studija i članaka na portalima i TV emisijama, teorije Dužničkog ropstva, ekonomskog projekta Strategija Razvoja Republike Hrvatske državnim intervencionizmom od 100 mlrd. eura. Surađivao je sa svjetskim ekonomistom prof. dr. sc. Branko Horvatom, prof. dr. sc. Ante Laucom s Ekonomskog fakulteta (Osijek) i drugima.

Član je Znanstvenog Društva Ekonomista Hrvatske, Centra za politološka istraživanja, surađuje s Ekonomskim fakultetom Osijek i Zagreb te drugim fakultetima i institutima.

Član je Švicarske akademije Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti u Dijaspori i Domovini, HAZUDD-a u Baselu (Švicarska), kao i Kraljevske Akademije 1776 Republike Hrvatske te mnogih udruga.